Buke nema, tek ritam morskih valova koji tjerani jugom zapljuskuju komiški mul.
Mrak se spustio na rivu, glavnu šetnicu i na Škor, centralni trg svih zimskih zbivanja u Komiži, gradu na jugozapadnom dijelu otoka Visa, gradu odavno poznatom po epitetu – najribarskije misto na Jadranu!
No u siječnju baš ni ribari-amateri nisu na pučini, tek se koja mriža, parangalić i pokoja udica "bace" unutar akvatorija. Kako se živi zimi na otoku? Što je prednost tog mira, što su mane?
Naše priče tek donekle će dočarati ljepotu, ali i pokoru tog mira.
- Domaća sam, Komiška. I otac i mama su mi odavde, pa moram biti iskrena - nisam ni mislila otići s otoka. Sada s dvoje djece, dva sina od 4,5 godina i 7 mjeseci, i ne treba mi kopno. Imam ovdje sve, obitelj, muža koji ima biznis, djecu, za sada je dobro – iskreno nam iznosi 22-godišnja Vini Martinis koju smo zatekli u šetnji gradom s djecom prije sumraka.
Pridružila joj se prijateljica, pa mlade majke bezbrižno sjedaju "na kavu" dok djeca tik ispred štekata – bacaju kamenčiće u more. Nema panike, nervoze, nema opasnosti od automobila, sve je laganini, pa nastavljamo "kopati" što to mladim obiteljima nedostaje na otoku.
- Pedijatar i ginekolog! Prije su dolazili jednom mjesečno u ambulantu, no sada ih nemamo i sve je palo na dva liječnika obiteljske medicine. Dok mi s djecom na pregled moramo u Split! Dva i pol sata trajektom... Nemamo medicinski laboratorij za analizu krvi, pa se uzorci nakon vađenja šalju u Split. Ali problem je nonotu od 73 godine, koji zbog gustoće krvi mora u Split i na vađenje krvi. To su problemi, dok ostalo mogu reći dobro funkcionira.
Pojašnjava nam Vini da u osnovnoj komiškoj školi imaju 74 učenika, nekada je po generaciji bilo po 13 novih đaka, sada je prvašića sedam-osam. Srednju školu imaju u obližnjem gradu Vis, a što se komiškog vrtića tiče, tamo je 48 djece.
Komiža na "papiru" ima 1500 stanovnika, no zimi, onih domicilnih koji žive cijelu godinu na škoju je nekih 500-600, i tek trećinu po evidenciji čine – mladi! Sve više je one starije, penzionerske populacije...
- Zato nama mladima nedostaje sadržaja, kao i ponuda za djecu kroz slobodne aktivnosti. Imamo kino – zbori nam mlada majka, naglašavajući da bez obzira na sve nedostatke ne žali za gradom. Grad joj stvara buku, mrzi trgovačke centre, pa i dalje bira svoju Komižu za život. Te je zajedno s prijateljicama doskočila i još jednom važnom problemu žena, poglavito mlađih – kupnji cipela!
- Nemamo di kupiti cipele, butige kod nas nema, pa sve rješavamo dostavom i online kupnjom – smije se Vini, otkrivajući nam da najbolje zna raspored trajekta i raspored dostava, upoznata je sa svim dostavnim kanalima. Kao i uživati u spokoju koju "škojarski" način života pruža, imati vremena za ćakulu s domaćim ljudima, koji se svi međusobno poznaju i pomažu, na Škoru, trgu s nekoliko kafića koji je dnevni boravak Komižana. Jer za goste su rezervirani restorani i kafići na - rivi.
Zima je njihova! Djeca neometano trče kalama, sad opustjelim u zimskom smiraju, voze djevojčice romobile po rivi, nikome ne smetaju, tek mačkama koje se izležavaju na zadnjim dnevnim zrakama sunca. A padom mraka život u Komiži – umire!
Svi se povlače u kuće, tek će rijetki prošetati do samoposluge, a samo dvije rade cijelu zimu, ili sjesti na ćakulu u kafić. Jedino što je sigurno – uvijek i kroz jutro i tijekom večernjih sati – grupica panzionera bit će na rivi, ispred "zadruge" na dozu – mudrovanja.
- Moramo, dite moje, pritrest ća se događa u svitu, a i kod nas. Mudri smo mi Komižani, svakog vraga znamo – smiju se komiški starosjedioci, koji u razmjenjivanju mišljenja, pametovanju, čekaju ljeto. Vrijeme krate na ćakulu, na živahnom komiškom jeziku koji tako mekano silazi s usana, ocjenjuju sva događanja na kugli zemaljskoj.
Kada rade tek dvije samoposluge, jedna mesnica, ribarnica samo kroz jutro, gradska tržnica gdje su otvorena, i to samo ujutro, tek dva štanda, jedna pekarnica, dva polurestorana, jedan od podne do 20 sati za marende radnicima koje je posao doveo na otok (Turci, Albanci i Nepalci), te jedan navečer, čiji je vlasnik uporan i radi cijelu godinu. Kao i hotel "Biševo", sa smještajnim kapacitetom oznake dvije zvjezdice, no oronuli "starac" se ne da te tijekom svih 365 dana i dalje uporno prima goste. I to je to, osim par kafića, ponuda stane na ovoj paleti...
No, kažu Komižani, dobro je, bilo je i gore!
- Osam godina živim na otoku i kod mene je obrnuto - radni tjedan provodim u Komiži, a vikend na kopnu – uvodi nas u svoju životnu priču Vranjičanin Ante Jurić, pravnik koji od 2015. godine radi na mjestu pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela u Gradu Komiži.
Nakon pripravničkog staža odrađenog u gradu Solinu prijavio se na natječaj, zaposlio i došao na Vis, supruga je ostala na kopnu, on radnih dana ima smještaj kod punice, dok vikendom odlazi doma!
- Pa moram priznati da mi grad toliko i ne fali. Sve obavim vikendom, a tijekom tjedna radim i popodne imam dobru klapu za zapivat – zbori nam 42-godišnjak, otkrivajući kako se brzo snašao u novom okruženju. Uključio se u rad otočne klape Liket pod ravnateljem Hosea Daria Martinisa, njihova Bepa.
Ante je bas! Ako nije na probama, ide u šetnje, druži se s ekipom, zna popodne provesti i u kancelariji zbog nekog projekta, odraditi papirologiju na miru, pa mu nije dosadno ni zimi, kada ljetne gužve i nervoze nema.
- Posao je zahtjevan, sve prođe kroz moje ruke, jedan je odjel. Mala je sredina te je puno upita svih vrsta, široka mi je lepeza poslova, no zahvaljujući gradonačelnici Tonki Ivčević sve dobro štima. Njoj je ovo peti mandat, ima iskustva i odlična je u vođenju grada. Zadovoljan sam životom na otoku, ja kao obrnuti škojar – rezimira pročelnik Jurić, pojašnjavajući da je velika razlika životnog ritma na otoku zima - ljeto:
- To su dva pola istog mjesta!
No zima je prilika stanovnicima za upražnjavanje hobija, neki idu u ribe, drugi su u polju, treći pjevaju, a dosta ih je angažirano u radu Dobrovoljnog vatrogasnog društva, koje broji stotinjak članova, a 70 ih je aktivno. I oni su na neki način okosnica života u Komiži! Sve akcije, aktivnosti pomažu i vatrogasci....
Ujedno doznajemo da jednom mjesečno u Komižu dolaze i djelatnici za tehnički pregled vozila. Iz Dugog Rata stižu na Vis, pa otočani ne trebaju sa svojim vozilima na trajekt i vožnju od dva i pol sata kako bi registrirali automobil.
Uz još jedan kuriozitet – Komiža ima punionicu za električna vozila!
Tek trajekt, čije putovanje koji ovisi o vremenskim uvjetima, potvrđuje izoliranost otoka...
Kada vas nevrijeme ostavi na otoku, na neplanskom noćenju... A obveze i pun raspored iz rokovnika - stišću!
Iz dana u dan trudimo se približiti naš sadržaj vašim potrebama, Slobodna Dalmacija je tu za vas i zbog vas. Molimo vas stoga da izaberete jedan od ponuđenih odgovora i podijelite s nama mišljenje o članku koji ste upravo pročitali.