Tuga iza Biokova: ‘Najbolje da privale planinu na nas da nas nema. Možemo sutra crknut, nitko neće znat‘

Župa, Rašćane, Kozica. Zabiokovska sela koja život napušta, neumoljivo, nepovratno.

A trgovina, dućan, često je u takvim mjestima središte života, okupljanja. Ali u ovim su mjestima tradicionalne trgovine zatvorile vrata prije dvadesetak godina.

Sav život za mještane je predstavljao kombi lokalnog trgovca koji je zalazio i u najudaljeniji zaselak. Miris kruha širio se iz kombija, ali s njim su stizale i ostale nužne namirnice. A onda je i to nestalo. Ne čuje se više zvuk motora, kombi se ne pojavljuje iza prvog zavoja...

Dosadašnji trgovac i dostavljač odustao je od dućana na kotačima, a mještani međubrdske razderotine između Biokova i oštrog Matokita trajno su ostali bez kruha, radi kojeg sada trebaju prevaliti 15-ak kilometara do Zagvozda. Mogu i do Vrgorca. Opet 15 kilo...