Sve osobe od javnog interesa žive najmanje dva života: jedan vlastiti i jedan tuđi. Prvi pripada samo njima, drugi je svojina javnosti. Prvi život suma je neporecivih činjenica i autentičnih događaja, drugi je tek šarena zbirka predrasuda, glasina i dojmova koji, ako se ponavljaju dovoljno dugo, mogu prerasti u mit.
Miljenko Smoje dobar je dio svoje karijere pisao o onome što mu se događa u svakodnevnom životu, ljudima s kojima se susreće, predjelima koje posjećuje i načinu na koji se sva ta iskustva utiskuju u njegovo srce i pamćenje.
Ostavio nam je, dakle, dovoljno svjedočanstava o tome kakav je uistinu bio, što mu je bilo važno, a što nije. Dovoljno, ali još uvijek premalo, jer je u kolektivnom imaginariju našega podneblja o njemu stvorena slika koja, u najmanju ruku, ni...