Najmasovnije gradsko kupalište na Jadranu, splitski Žnjan, dvadeset i pet godina nakon nasipanja primaklo se konačnom rješenju.
Radovi samo što nisu počeli, iako sporost i tanka učinkovitost gradskih službi u svakom trenutku može iznenaditi. Sad je jasno, uređenje Žnjana po projektu arhitekta Ante Kuzmanića, sa svim sadržajima i uz cijenu od 35 milijuna eura, neće završiti tako brzo kao što je u jednom trenutku pomislio gradonačelnik Ivica Puljak, u godinu dana. I dvije godine bit će veliki uspjeh. Ali daj, samo da se konačno makne.
Dva su projekta doista od presudne važnosti za splitsku budućnost: onaj poslovni, Tehnološki centar na Dračevcu, gdje bi trebala procvasti gradska silicijska dolina kako bismo sa zakašnjenjem od tridesetak godina uhvatili korak sa suvremenim tehnologijama.
Drugi je rekreativni, ali prevažan za podizanje kvalitete života u gradu, dakle, Žnjan. Pomislit će netko: pa zbog čega bi se ulupali toliki milijuni eura u misto za kupanje. Mogli smo se i na ovakvome kupati, a pijuckati u improviziranim kafićima. To što je Žnjan izgledao kao pustinja Mojave, samo uz more, i što je dobar dio ugostiteljskih objekata bio ilegalan ili barem ilegalan za nekoliko puta veći prostor od dopuštenog, nije baš sve zabrinjavalo.
Dapače, protiv uređenja pobunili su se, ne bi se nadali, iznajmljivači sa Žnjana. Kojima je uspjelo steći kapital iz turizma na račun starih marifetluka sa zemljištem na kojem su se neki investitori nasadili.
U Žnjanu, odnosno u onome što on nije, leži ključ dobrog dijela problema masovnog turizma koji danas gazi Split i obara kvalitetu života u sezoni. Isto tako i zimi, jer je isisao sav drugi sadržaj iz njega.
Zaboravili smo kako se nekad razmišljalo, u "neposlovnom" komunizmu Urbanistički zavod je na Žnjanu, gdje su prva nasipanja počela u doba velikih gradnji za Mediteranske igre, predviđao veliku turističko-rekreacijsku zonu. U to vrijeme kad Split nije gazilo ni približno turista kao danas, nastojalo se neki budući turistički pritisak odmaknuti od središta grada. Na isti je način osmišljena i stambeno-poslovna zona Splita 3, koja je sjajno uspjela, premda nikad okončana prema jugu.
U devedesetima plodno zemljište Žnjana još je bilo prekriveno plastenicima Splićana koji su se bavili unosnim poslovima uzgoja cvijeća i povrća. A potom na slobodni teritorij navaljuje ofenziva privatnog poduzetništva kojeg nije bilo briga za stara i logična planiranja, pa su mahom građeni stanovi i kuće, pisani kao – apartmani.
Stvoren je privid normalnoga, koji se s godinama pretvorio u deregulirano područje usred grada kojem su urbanizam i osnovne komunalne potrebe – ceste, kanalizacija i slično – rekli laku noć.
Nakon 2010. godine Split potapaju turistički valovi i Žnjan je jedan od epicentara turizma, ali ne onog o kakvom su snivali stari urbanisti, nego stihijskog i nerednog, kakav se uostalom dogodio i ostatku grada. Ishodište žnjanskog, ali i splitskog turizma, golema plaža, poravnata ledina bez sadržaja osim ugostiteljskih, pretvara se sezonski megaparking za vozila koja se slijevaju niz jednu jedinu prometnicu; gužve su nesnosne, kvaliteta nikakva.
Ipak, i takav Žnjan, tisućama građana i turista, te kupača iz okolnih dalmatinskih općina, jest dobar. Ali nije. To ne valja.
Kad je udario bagerima na tamošnji nered, bivši gradonačelnik Andro Krstulović Opara jedva je živu glavu izvukao. No brzi napad uspijeva i Žnjan je očišćen. Sebičnim interesima ni to nije valjalo; kmečali su zbog uklanjanja ugostiteljskih limenki, ne obazirući se jesu li bile legalne i jesu li kanalizaciju prolijevali u more.
Proveden je natječaj na kojem pobjeđuje zamisao Ante Kuzmanića i suradnika: lagana gradnja rekreacijskih sadržaja s puno zelenila i podzemnim parkiralištem.
Smjena je vlasti i novi gradonačelnik Ivica Puljak pokreće reviziju projekta pa gubi cijelu godinu dana jer je nepotrebnom revizijom utvrđeno da je sve bilo u redu. Počinje rat u Ukrajini i sve, od materijala do "ruku", poskupljuje do nebesa, a bageri za uređenje Žnjana pale motore. Uz poslovičnu petljanciju hrvatskih propisa i administracije mogli bi započeti ovog proljeća. Najavljuje se zatvaranje plaže.
E sad se dižu mali iznajmljivači sa Žnjana čiji je glas utjelovljen u istupu Martine Nimac Kalcine, bivše predsjednice Zajednice obiteljskog turizma HGK-a i vijećnice Kerumove Hrvatske građanske stranke u Skupštini Splitsko-dalmatinske županije. Tvrdi kako će planirano uređenje Žnjana ugroziti splitski turizam. Iznajmljivači će biti prisiljeni sniziti cijene smještaja, a neće se moći reklamirati blizinom plaže. Gradske plaže, napomenimo. Smatra kako ne bi trebalo pokretati velike projekte dok se ne smisli alternativno rješenje.
U podužem intervjuu za "Slobodnu" jednom ili nijednom spominje Split kao grad, iznova i iznova ga krsteći – destinacijom, vjerojatno podsvjesno otkrivajući što je Split iznajmljivačima i dobrom dijelu ugostitelja: mjesto isključivog profita.
Ta "destinacija" ili hrvatski "odredište", naziv je iza kojeg se krije prava namjera poticatelja masovnog turizma – bitno je samo zaraditi što više u što kraćem roku. Kad se spominje "destinacija", o gradu i građanskom, interesu stanovnika i kvaliteti njihova života, samoj supstanciji jednog grada, nema ni primisli, to je nebitno. Baš je Žnjan slika takvog turizma: izmučeni prostor lišen urbanističkog smisla, komunalno zakržljao. O kojem malo tko misli kao o gradskoj plaži, za građane istočnog dijela Splita.
Ali ne, uvijek su na pladnju interesi samo turista i onih koji na plažnom sadržaju – a riječ je o javnom prostoru – podižu kvalitetu svog smještaja. Nikakva katastrofa splitski turizam neće zadesiti zbog toga što će za godinu, dvije ostati bez kupališta koje će naposljetku postati najbolja plaža s obiju strana Jadrana. Ali za to treba barem zrno dalekovidnosti i osjećaja za grad od kojeg se i u kojem se živi.
Iz dana u dan trudimo se približiti naš sadržaj vašim potrebama, Slobodna Dalmacija je tu za vas i zbog vas. Molimo vas stoga da izaberete jedan od ponuđenih odgovora i podijelite s nama mišljenje o članku koji ste upravo pročitali.