Washington i Bruxelles izišli su s novim planom za Kosovo. Po onome što je do sada iscurilo u javnost, zna se da ne bi odmah došlo do međusobnog priznanja Srbije i Kosova, ali bi poštovali međusobne granice, Srbi bi dobili zajednicu općina na sjeveru, a Priština pristup međunarodnim institucijama.
Prava drama posljednih dana vlada u srpskoj javnosti, a stvari su otišle toliko daleko da Aleksandar Vučić prijeti čak i odlaskom. Navodno mu je Zapad poručio da bi u slučaju odbijanja sporazuma došlo do uvođenja viza i povlačenja svih investicija pa traži svenacionalni konsenzus.
O svemu tome razgovarali smo s Filipom Balunovićem s Instituta za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu.
Je li po vama ovaj prijedlog neka vrsta kompromisa ili s obzirom na dosadašnja traženja naginje nekoj od strana?
- Ako uzmemo da su dvije ultimativne pozicije Srbije i Kosova da za prvu Kosovo nije nezavisna država, a Kosova da ono to jest, onda je ovo mnogo bliže onome što zastupa Priština nego Beograd.
S druge strane, međutim, postoji nešto sto se zove faktičko stanje i ovaj prijedlog, po onome što javnost o njemu šturo zna, od Srbije zahtijeva da ne sprječava Kosovo da obnaša svoju državnost u međunarodnoj areni. Takvo što se prvenstveno radi kroz članstvo u međunarodnim institucijama u kojima članice mogu biti samo države.
Što se tiče stanja na sjeveru Kosova i srpskog inzistiranja na zajednici općina, i to je jedna vrsta faktičkog stanja na terenu. Vjerojatno sam jedini u Srbiji koji propituje ovakav koncept kao nešto što je potpisano u sklopu sporazuma u Bruxellesu 2015. godine, a koji bi bio neka vrsta teritorijalne autonomije za Srbe sa sjevera Kosova. S tim imam problema iz nekoliko razloga.
Prvi je taj što mislim da se time zanemaruje ogroman broj Srba koji žive južno od Ibra, a čime Srbija daje do znanja da ona ovdje prije svega trguje i pregovara o teritoriju, a manje o ljudima.
Drugo zašto mislim da je taj koncept problematičan jest to što bila kakva autonomija s predznakom srpsko, albansko ili neko treće u ovom našem kontekstu kakav je predstavlja dodatnu segregaciju Srba na Kosovu. Neko dugoročno održivo rješenje, po meni, moralo bi ići ne u smjeru integracije Srba u kosovske institucije, već u kosovsko društvo, bez obzira na status Kosova u međunarodnopravnom smislu.
Takvo što bi dodatno udaljilo Srbe od Albanaca i Albance od Srba, a što je i kratkoročno i dugoročno pogubno za Srbe na Kosovu. Oni na tom prostoru mogu opstati i živjeti koliko-toliko normalan život jedino u suživotu s Albancima.
Mislim da ovo odvajanje, podizanje administrativnog berlinskog zida između Srba i Albanaca, između sjevera i ostatka Kosova, ne pridonosi ničemu drugom do interesima Beograda, koji i dalje želi imati kontrolu na dijelu kosovskog teritorija.
Takvo što se podudara s dijelom stavova kosovskog premijera Kurtija, što u Srbiji nije baš popularno reći. Kurti je problematičan na mnogo načina, ali za ovu stvar čini se da je u pravu.
Svako, međutim, pristajanje na srpsku zajednicu općina u kosovskoj javnosti bilo bi nacionalna izdaja. Kolika je opasnost da zbog toga do sporazuma na kraju ne dođe?
- Mislim da je to ogromna opasnost upravo zbog ovoga što sam maloprije govorio. Suština pregovora i ne koncu nekog sporazuma nije da se obje strane osjećaju dobro, već loše, da su nešto dale što nisu htjele.
Incidenti, zapravo ozbiljni zločinački akti napada na Srbe i pucanje na djecu, među ostalim, rezultat su podgrijane atmosfere koju diktiraju i Priština i Beograd. Uspostava zajednice općina neće naići na dobar odjek u kosovsko-albanskoj javnosti. Takav sporazum bio bi jedno zamrznuto stanje konflikta, koji s vremena na vrijeme može eskalirati svaki put kada se za to nađe ili političkog ili nekog drugog razloga. Drugim riječima, ovakvim rješenjem se ništa ne rješava.
Jesmo li došli do točke kada su i Washington i Bruxelles rekli i Srbima i Albancima "uzmite ili ostavite"?
- To, nažalost, ne mogu znati jer ne znamo precizan sadržaj prijedloga niti znamo kakva je atmosfera vladala u pregovorima. U politici nikada ne znamo što je, a što nije blef.
Vidim da prozapadne snage u Srbiji kažu da bi prava protuteža, ono što bi Srbija trebala dobiti zauzvrat ako pusti Kosovo da se nesmetano pridružuje međunarodnim institucijama, bila ubrzano članstvo u Europskoj uniji. Ubrzano članstvo, rok ulaska, bilo bi neko jamstvo koje Srbija nikada nije dobila. Takvo što bi bilo suvislo ponuditi od strane Zapada.
Bi li to olakšalo poziciju Aleksandru Vučiću. Očito je da bi on nešto napravio, ali ne zna kako?
- Mislim da bi to značajno olakšalo Vučićevu poziciju jer je on u prethodnih 10 godina, koliko je na vlasti, uspio jedan dobar dio desnice, prije euroskeptične dok je on bio radikal, prebaciti ne na stranu neke eurofilije, ali da pristanu na tezu da je nacionalni interes Srbije ulazak u EU.
Ako uračunamo to plus ovu drugu, građansku i liberalnu Srbiju, mislim da bi ovdje dobio većinsku podršku za poduzimanje jednog takvog koraka. Što se, međutim, događa u njegovoj glavi, to vjerojatno samo on zna. Ono što je u ponedjeljak govorio u obraćanju javnosti, odnosno da se prijeti prestankom i povlačenjem stranih investicija, stopiranjem eurointegracija i slično, e tu netko blefira.
Ne znam koji bi diplomat mogao takvo što izjaviti, a da bude siguran da će to na koncu biti tako. Ako to oni nisu rekli, onda je Vučić taj koji blefira. Drugim riječima, hoću reći da to nije realan scenarij.
Vjerujete li vi Vučiću kada kaže da je sada spreman i na odlazak?
- Ja njemu uglavnom ne vjerujem ništa, tako da mu ne vjerujem ni to da je spreman za odlazak. U ponedjeljak je izjavio nešto što je užasno opasno, a to je da on živi za državu. Ta njegova rečenica "ja živim za državu" meni otkriva jedno akutno manično stanje.
A kada imate jednog takvog čovjeka na čelu države, onda je to opasno i za tu državu, a i za okolinu. Ne vjerujem da će se Vučić povući. Na kraju krajeva, zašto bi se povlačio s dužnosti čovjek koji, uza sve manipulativne i koruptivne radnje, ima po postocima najveću podršku u Europi?! Rade to i drugi, ali ne uspijevaju prebaciti 50 posto i pobijediti u prvom krugu.
Čak se zavrtjela i ideja referenduma, odnosno da bi se nakon Skupštine tražio i blagoslov naroda. Kada bi došlo do takvog referenduma, kako bi se izjasnila većinska Srbija?
- Kada su u pitanju referendumi, to je jako nezgodno. Puno toga bi ovisilo o pitanju koje bi se postavilo, kao i kontekstu u kojemu bi se našlo. Držim da ovo ipak nije stvar za referendum zato što se radi o potpisivanju nekog sporazuma u kojemu Srbija sigurno neće pristati na priznanje Kosova.
Hoće li pristati na njegovo članstvo u svim međunarodnim organizacijama bez eksplicitnog spominjanja Ujedinjenih naroda, a što je veliki bauk u Srbiji, to nisam posve siguran. Bude li referenduma, uvjeren sam da će se Vučićev tim, a ne on o kojemu se često govori kao svemogućem, pobrinuti za to da se steknu uvjeti "za".
Neka ranija iskustva nas uče da jedan čovjek to uvijek ne može predvidjeti. Sjetite se samo Grčke i referenduma za ili protiv prihvaćanja uvjeta Trojke i kada je tadašnji premijer Aleksis Cipras, koji nije Vučić i nije toliko manipulativan, dobio što nije želio.
Očekivao je da će biti "da", a bilo je "ne". Ako raspiše referendum, Vučić će misliti da će dobiti ono što želi, ali nisam baš siguran da će Srbija tako i glasati. Šanse su, rekao bih, 50 naprema 50.
Koliko će pristajanje na sporazum pet utjecajnih zemalja koje do sada nisu priznale Kosovo izbiti Srbiji jaki adut u vodama diplomacije?
- Ako je to točno, a ja sam to čuo od Vučića kojemu ipak sve ne vjerujem, onda je to zaista ozbiljan problem Beogradu. Do sada se u dobroj mjeri igralo na tu kartu i srpska vanjska politika zasnivala se na "otpriznavanju" Kosova.
Ovo jest djelomično poraz srpske vanjske politike jer se takve stvari predviđaju i rade na bilateralnim susretima sa zemljama poput Španjolske, Slovačke, Grčke, Cipra... Srbija će, ponavljam, ako je sve točno, imati dosta oslabljenu poziciju u budućnosti.
Iz dana u dan trudimo se približiti naš sadržaj vašim potrebama, Slobodna Dalmacija je tu za vas i zbog vas. Molimo vas stoga da izaberete jedan od ponuđenih odgovora i podijelite s nama mišljenje o članku koji ste upravo pročitali.