Ploveći po nizozemskim morima i jezerima osjetio sam kako dobar osjećaj pruža spoznaja da su tu negdje i volonteri KNRM-a spremni, ako nešto pođe naopako, u najbržem mogućem roku priteći u pomoć. Isti osjećaj, iako nisam planinar, zahvaljujući volonterima HGSS-a imam i živeći u Hrvatskoj. Sama spoznaja da su oni tu negdje omogućava da se čovjek sigurnije osjeća. Čak i ako ne ide u planine.
Cijeneći ljude koje veže isti motiv pomaganja u nevolji, odlučio sam probati spojiti hrvatske i nizozemske spasioce. Kada bih nekome tko nije bio iz spasilačkog svijeta iznio tu ideju, reakcija je najčešće bila čuđenje popraćeno konstatacijom da Nizozemska nema planine i pitanjem što to veže morske i gorske spasioce. Što to HGSS može ponuditi KNRM-u?
Zapovjednik iz Milne
Svjestan da im se osnovno područje djelovanja bitno razlikuje, objašnjavao sam da je ipak više sličnosti nego razlika između KNRM-a i HGSS-a. Koninklijke Nederlandse Redding Maatschappij ili Kraljevska nizozemska spasilačka služba i Hrvatska gorska služba spašavanja jednako brzo kreću na intervencije, obje svoj rad zasnivaju na entuzijazmu i obučenosti dobrovoljaca i ni jedna ni druga svoje akcije pomoći i spašavanja ne naplaćuju.
Kontaktirao sam spasioce iz obje službe, reakcije su bile pozitivne, ali tu svoju namjeru koju sam nazvao 'GMorska' služba spašavanja nisam uspio ostvariti.
Srećom, na istu ideju je došao i čovjek koji je bio na poziciji da je provede u praksu. Edwin van der Pol, zapovjednik operacija Kustwachta, nizozemske Obalne straže, već godinama drži svoj brod u Milni i svakoga ljeta plovi Jadranom. Kao iskusan profesionalac brzo je primijetio potrebu za postojanjem dobro organizirane službe spašavanja na našem moru, a sretan slučaj je htio da se na svojim ljetovanjima upozna s Davidom Pivalicom, roniocem i GSS-ovcem iz Postira na Braču.
U razgovorima s njim mogao je čuti i o povremenim akcijama GSS-ovaca na moru, o helikopterskim spašavanjima bolesnika na kruzerima i o spašavanju brodolomaca sa strmih i nepristupačnih litica naših otoka. Rezultat tih razgovora i druženja, koje je vrlo brzo preraslo u prijateljstvo, bio je poziv za posjet Nizozemskoj, koji je Edwin van der Pol u ime Obalne straže uputio GSS-u. Imao sam sreću biti dio te ekipe koja je početkom veljače provela tri dana na obalama Sjevernoga mora.
Brojni zadaci
Obalna straža je služba koja koordinira i izvršava operativne zadatke za pet nizozemskih ministarstava, počevši od kontrole i sankcioniranja zagađenja mora, preko pružanja terenske pomoći nizozemskom ratnom zrakoplovstvu i ratnoj mornarici, te carinskoj i poreznoj službi, pa sve do kontrole intenzivne ribolovne aktivnosti i djelovanja 136 naftnih i plinskih bušotina.
Područje u Sjevernom moru koje Kustwacht kontrolira je 1,5 puta veće od površine kopnenog dijela Nizozemske, a registrirani brodski promet iznosi 260.000 brodova godišnje. Kada se tome doda i ogroman broj manjih plovila koja nemaju AIS uređaje, dobije se shipsmovement s više od 1000 plovila dnevno.
Djelovanje Kustwachta rezultat je suradnje pet ministarstava za koja rade u cilju jeftinijeg i efikasnijeg provođenja zakona u mravinjaku Sjevernog mora. Na patrolnim brodovima Obalne straže nalaze se i carinik, i granični i pomorski policajac, i ribarski inspektor, tako da je pri vršenju kontrola uvijek prisutna ovlaštena osoba koja može sankcionirati prekršaj. U svojoj tridesetogodišnjoj povijesti Obalna straža Nizozemske sudjelovala je u više od dvije tisuće nacionalnih i međunarodnih Search and Rescue akcija.
Kada zapovjednik operacija takve službe odluči da u radni posjet pozove članove Hrvatske gorske službe spašavanja, to jasno govori o reputaciji koju je naša Gorska služba stekla spašavajući po planinama, ali i o prepoznatom potencijalu HGSS-a za spasilačke akcije na moru. U ime Gorske službe u Nizozemsku su pošli njezini članovi koji su se popeli na vrh svijeta i sišli duboko u njegovu utrobu: alpinist Stipe Božić i (speleo)ronioci Petronije Tasić i David Pivalica, a Edwin van der Pol nas je poveo kod njihovih kolega iz KNRM-a, odnosno nizozemske volonterske pomorske spasilačke službe, čiji počeci sežu u daleku 1824. godinu.
Nizozemski volonteri
Danas 1400 volontera KNRM-a raspolaže flotom od 75 brodova raspoređenih u 45 stanica duž 350 km nizozemske obale. Jednako su motivirani i vrhunski obučeni kao i članovi GSS-a, i jednako im, kao i članovima GSS-a, treba manje od 15 minuta da od trenutka poziva budu spremni za akciju.
Ono što ih bitno razlikuje od GSS-a jest budžet koji im stoji na raspolaganju: KNRM raspolaže s oko 18 milijuna eura godišnje. Od iznajmljivanja svoje imovine (uglavnom nekretnina koje su im stanovnici Nizozemske za života donirali ili testamentom ostavili), zarade oko 4 milijuna godišnje, a za ostatak od 14 milijuna pobrinu se privatni i poslovni donatori.
U ovom trenutku KNRM prima donacije od oko 93 tisuće donatora, a svake godine novčanu pomoć uplati 800-1000 novih donatora. Najnoviji dvadesetmetarski model broda, koji još nije korišten jer je u fazi ispitivanja i usavršavanja, košta oko 3 milijuna eura. Za usporedbu, spasiocima iz HGSS-a na raspolaganju je dvadesetak puta manji budžet od onog kojim raspolažu njihovi nizozemski kolege.
KNRM je trajni i pouzdani partner u SAR akcijama Obalne straže. Po riječima Edwina van der Pola, bilo bi i glupo i skupo Obalnu stražu, ljudski i materijalno, dodatno opremati za takve akcije kad KNRM već postoji. Obalna straža koordinira i pruža svu potrebnu pomoć u akcijama, ali potragu i spašavanje obavljaju uglavnom KNRM-ovi brodovi i ljudi. Kod njih nema problema s radnim vremenom, vikendima i noćnim radom, a iskustvo je pokazalo da su dobrovoljci uglavnom motiviraniji i iskusniji od profesionalaca, a često i bolje obučeni i utrenirani.
Zato Edwin van der Pol tvrdi da bi se Hrvatska u organizaciji i formiranju ozbiljnije spasilačke službe na moru trebala osloniti na ljude i način rada HGSS-a. A s obzirom na veliki broj nautičkih turista i čarteraša, od kojih se brojni ne mogu pohvaliti velikim plovidbenim iskustvom, trebalo bi što prije početi raditi na formiranju takve službe.
Penjanje na vjetrenjače
Osim što su se upoznali s radom i funkcioniranjem KNRM-a, Stipe Božić, David Pivalica i Petronije Tasić svojim su nizozemskim kolegama predstavili HGSS-ove akcije i rezultate. I kao što je priča o KNRM-u impresionirala naše spasioce, tako je i priča o HGSS-u, i to njezin gorski i morski dio, podjednako zadivila Nizozemce.
U toj priči se vrlo brzo pojavio i odgovor na pitanje s početka ovog teksta: Što to HGSS može ponuditi KNRM-u? Više nego što smo, polazeći u Nizozemsku, i sami mislili.
Posljednjih godina u Sjeverno more je posađeno nekoliko plantaža vjetrenjača za proizvodnju električne energije. To su po 5 milja dugačka i 3 milje široka polja sa vjetrenjačama postavljenim direktno na morsko dno. S obzirom na to da se nalaze u agresivnoj sredini, njihovo održavanje puno je zahtjevnije i češće od održavanja vjetrenjača na kopnu.
Do sada još nije bilo potrebe za takvom akcijom, ali lako bi se i brzo mogla dogoditi situacija kada će trebati intervenirati i spašavati nekog od radnika zaduženog za održavanje vjetrenjača. Takva akcija zahtijevala bi ne samo mogućnost da se što prije doplovi do vjetrenjače, nego i da se na nju popne, a za to volonteri KNRM-a nemaju ni znanja ni iskustva. Zato su tu njihovi kolege iz HGSS-a da ih tome obuče.
Kako bilo, trodnevni posjet naše delegacije Nizozemskoj prvi je korak u mogućoj lijepoj priči o suradnji dvije srodne službe. Priči koja je nastala u osobnom prijateljstvu, a svoj nastavak počinje dobivati u prijateljstvu KNRM-a i HGSS-a.