Novosti Svijet

razgovor sa srećkom horvatom

Zvijezda nove europske ljevice ekskluzivno za 'Slobodnu': evo kako su se na istoj političkoj platformi našli hrvatski filozof, bivši grčki ministar financija i seks bomba iz Baywatcha

razgovor sa srećkom horvatom

On je jedna od zvijezda nove europske ljevice. Po vokaciji je filozof, po angažmanu politički aktivist. Odrastao je u obitelji liberala koji su osamdesetih emigrirali iz Jugoslavije u Njemačku, i koji su se u Hrvatsku vratili ratne 1991. Njemu je tada bilo osam godina.

Srećko Horvat "zarazio“ se lijevim idejama u zemlji u kojoj - i u vrijeme kada - to nije bilo nimalo popularno. Danas, sa 36, zajedno sa karizmatičnim ekonomistom Janisom Varufakisom i borbenom aktivistkinjom Pamelom Anderson bije bitku za ulazak u Europski parlament. Nacionalno orijentiranim izborima suprotstavlja trans-nacionalnu listu. U Europi kojom maršira crnilo zagovara "Zeleni New Deal“. I upozorava na opasnost od uvođenja trajnog izvanrednog stanja.

I intervjuu za Slobodnu Dalmaciju Horvat – kojega smo u samom finišu izborne kampanje „lovili“ između Berlina, Londona i Leipziga – otkriva kako su se na istoj političkoj platformi našli hrvatski filozof, bivši grčki ministar financija i glumica iz Baywatcha, odgovara na pitanja zašto je Europi potreban zeleni „New deal“, može li ljevica u Hrvatskoj izaći iz krize i jesu li opasniji populisti iz Živoga zida ili Zlatko Hasanbegović, te nudi listu tema o kojima bi Hrvati trebali ozbiljno raspravljati prije nego se ponovno posvađaju oko ustaša i partizana.

Gdje se dogodio "klik“ pa ste zajedno sa Janisom Varufakisom odlučili osnovati Pokret za demokratizaciju Europe DIEM 2025, dobili potporu Pamele Anderson, formirali prvu europsku transnacionalnu listu i ušli u utrku na izborima za EU parlament?

- Rekao bih, uz puno ludosti i mukotrpnog rada. Ništa se ne događa preko noći. Prije tri godine nismo imali ništa, doslovce dvojica luđaka koji su zajedno s još par luđaka odlučili osnovati pan-europski pokret za demokratizaciju Europe.

I, je li se stvar pomakla sa mrtve točke?

- Danas imamo preko 100 tisuća članova diljem Europe i zajedno s koalicijom "Europsko proljeće" izlazimo na izbore u čak sedam zemalja. S Janisom sam se upoznao sada već davne 2013. na Subversive Festivalu u Zagrebu, prije nego je postao ministar financija u Grčkoj. Nakon tzv. OXI referenduma, kada je preko 61% grčke populacije glasalo protiv novog zaduženja i novih mjera štednje, tadašnja je grčka vlada odlučila "ne" pretvoriti u "da", a Janis je odmah idući dan dao ostavku. Tu se, dakle, na ljeto 2015. rađa naše uvjerenje da - u situaciji u kojoj čak ni izabrana vlada ili rezultat referenduma, dakle volja naroda, nema neku moć u trenutnoj konstelaciji europske politike - valja pokušati sa trans-nacionalnom politikom.

Što ta trans-nacionalna politika konkretno znači?

- To ne znači ne biti aktivan na nacionalnoj ili lokalnoj razini - to znači, između ostalog, biti kandidat za europske izbore u Njemačkoj, kao i imati podršku Pamele Anderson koja je već godinama aktivna.

A zašto baš Njemačka?

- Ništa se neće promijeniti u Europi, ako promjena ne dođe u Njemačkoj. A mi smo odlučili, da tako kažem, "biti veći Nijemci od Nijemaca" i naprosto smo slijedili pravila. Janis i ja smo se registrirali u Njemačkoj, pola godine prije izbora, što zahtjeva zakon ako ovdje želite biti kandidat. Izborna komisija je to potvrdila, ja sam uglavnom ovdje već nekoliko mjeseci, svaki dan u drugom njemačkom gradu.

A Pamela Anderson, kako se ona našla u toj priči?

- Vidjeli smo da se u Njemačkoj na uličnim plakatima uglavnom nalaze dosadne poruke očekivanih političara - pa smo pitali Pamelu što misli o tome da njen lik i poruku stavimo na naše plakate. S obzirom da s njom surađujem već godinu dana na raznim pitanjima, ona je odmah pristala - čime ponovo pomičemo debatu sa glumice iz Baywatcha na "Zeleni New Deal" koji je u međuvremenu postao jedna od glavnih tema u Njemačkoj. Zadnje statistike kažu da njemački birači, za razliku od prije nekoliko godina, kada su migranti bili glavna tema, smatraju da je klimatska kriza najvažnija tema.

Volio bih vidjeti da i u Hrvatskoj, umjesto ustaša i partizana, glavna tema bude kako izvući Hrvatsku iz blata, kakve i koje investicije nam trebaju, kako osigurati radna mjesta ili iskoristiti već raspoloživu tehnologiju za održivi razvoj zemlje - od ulaganja u željeznice do ulaganja u javnu infrastrukturu.

Kako novi europski zeleni New Deal može riješiti anomalije ili, da se poslužim Vašim izrazom, distopiju liberalnog kapitalizma?

- Prijetnje s kojima se čovječanstvo suočava u 21. stoljeću nije više samo mogućnost novog globalnog rata ili nuklearni rat, već i potpuno destrukcija planete. Statistike kažu da danas veći broj ljudi umire zbog zagađenog zraka, nego zbog pušenja, preko 8 milijuna godišnje. Svjetska banka upozorava da će u narednih nekoliko desetljeća biti preko stotinu milijuna "klimatskih izbjeglica", zbog dizanja razine mora. Tu je i permafrost. Činjenica da već sada svi jedemo mikroplastiku. Tu je nafta kao glavni izvor destrukcije planete i glavni izvor novih ratova, od Libije do Venezuele, ili sada Iran. Tu je otapanje leda u Arktiku i otvaranje novih izvora za sisanje planete i proizvodnju štetnih goriva i novih ciklusa ratova.

Samo radikalna promjena ekonomije bazirane na sisanju vrijednosti iz prirodnih resursa i konzumerizmu, koji nas i dalje pretvara u budale koje kupuju vodu u plastičnim bocama, samo "zeleni New Deal", uz ogromne investicije slične originalnom New Dealu, uz ulaganje u javni sektor, može nas izvući iz katastrofe u kojoj se već nalazimo. To nije katastrofa koja dolazi, ako uporno pljačkate budućnost, bilo kroz daljnje zaduživanje ili destrukciju planete. Ta katastrofa je već tu.

Prijeti li onda Europi doista građanski rat?

- Ovisi o tome kako taj "građanski rat" definirate. Europi svakako prijeti ono što je Carl Schmitt definirao kao "izvanredno stanje".

Na što točno mislite?

- Pogledajte samo Francusku i mjere koje je Macron uveo zbog "žutih prsluka". A otkuda su se pojavili "žuti prsluci"? Zato jer su siromašni opet trebali platiti ekonomsku reformu koja, umjesto da ponudi održivo i pravično rješenje na duge staze, samo produbljuje krizu koja se ne može riješiti rješenjima iz prošlosti. Uzmite nedavni skandal sa Stracheom u Austriji, ili rast Brexit partije u Velikoj Britaniji, dodajte tomu Viktora Orbana i Salvinija, i dobit ćete eksplozivnu mješavinu za potencijalnu katastrofu. Globalno je situacija također zabrinjavajuća: mogući rat s Iranom, državni udar u Venezueli, kriza u Libiji, teško je i nabrojati sve konflikte koji čitav svijet geopolitički čine nestabilnim mjestom. Ali što ako umjesto neke eskalacije, upravo permanentno "izvanredno stanje" postane naša realnost?

Pitanje je na mjestu. Zadržimo se malo u Hrvatskoj. Pamela Anderson nedavno je podržala grupaciju lijevih stranaka "Možemo". Jesu i oni najbliži idejama DiEM-a 25?

- Platforma „Možemo!“ podržava "zeleni New Deal" na kojem je DiEM25 radio zadnje tri godine i koji nudimo biračima na europskim izborima u Grčkoj, Njemačkoj, Danskoj, Poljskoj, Španjolskoj, Portugalu i Francuskoj. Najveća prednost takvog ne samo "održivog" i "zelenog", već i ekonomskog i investicijskog programa sastoji se u činjenici da financije ne bi došle iz oporezivanja, već bi se 500 milijardi eura na godinu u zeleni razvoj, solarne panele, transport, infrastrukturu, namaklo iz sistema izdavanja obveznica koje bi garantirala Europska centralna banka (ECB).

Nije problem da novca nema, ima ga, pa i u Hrvatskoj ili za Hrvatsku. Ono što skupina inteligentnih ljudi okupljenih oko Tomislava Tomaševića predlaže na hrvatskoj razini vrlo je blisko DiEM25-u, a očito i Pameli Anderson. Možda je to onaj potres koji je potreban Hrvatskoj da ne bi dodatnih milijun Hrvata emigriralo narednih godina.

U Hrvatskoj tradicionalna ljevica malo govori o ovakvim temama. Ona već niz godina prolazi duboku krizu. Ima li iz ove situacije izlaza?

- Znate, u Njemačkoj postoji stara uzrečica "Wer hat uns verraten? Die Sozialdemokraten!", odnosno tko nas je izdao - socijaldemokrati. U Hrvatskoj u zadnjih trideset godina i nije bilo prave parlamentarne ljevice. Zato mi je drago vidjeti da postoje nove stranke i platforme koje se ne boje zalagati za antifašizam, za ekonomsku demokraciju, za radnička prava, za tehnološke promjene, te promjenu upravljanja javnim sektorom koji je uvelike postao privatni sektor nekolicine mafijaša. Izlaz iz situacije sami stvaramo, ne možete vječno čekati da dođe taj netko kojega se čeka. Lijepo je to Kafka rekao, da će mesija doći tek onda kada više ne bude potreban, dan nakon svog dolaska.

Jesu li u Hrvatskoj veća opasnost populisti poput Živog zida, ili radikalni desničari poput Zlatka Hasanbegovića?

- Ne bih rekao da među njima postoji neka velika razlika. Jedina razlika je možda da je zasad Živi zid ipak popularniji od bivšeg ministra kulture. Ali oboje su definitivno populisti koji, koliko vidim, ne pružaju nikakvo dugoročno rješenje za Hrvatsku u EU. Natječu se za europske izbore, ali od EU uglavnom ostaje "U".

Hrvatska je uvijek „domobranski“ pasivna, zašto ovdje ne mogu uspjeti pokreti poput Žutih prsluka, poput Sirize ili Podemosa?

- Nije istina da u Hrvatskoj nije bilo progresivnih društvenih pokreta, kao da ni nema političkih stranaka koje su proizašle iz tih pokreta. Sjetite se studentskih blokada, protesta protiv izgradnje shopping-centra na Varšavskoj, Pravo na grad, Srđ je naš, pa i potpise koji su nedavno skupljeni za referendum, sve su to pokazatelji da ne rastu samo društvene tenzije, već i otpor društva koji trenutno svoj oblik dobiva u nizu manjih, ali sve vidljivijih stranaka koje su se ne samo uključile u trku za Europske izbore, već i izgradile platforme za djelovanje na nacionalnoj razini, pa i uključenje u nacionalne i predsjedničke izbore.
Ono što je pritom ključno jest upravo njihovo utemeljenje u društvu, kao i u poticanju pravih tema rasprave.

O Tsiprasu, Assangeu, Žižeku...

U Hrvatsku ste doveli Tsiprasa, prijateljujete sa Assangeom, družite se sa Žižekom, u Filozofskom teatru ste ugostili Thomasa Pikettyja… Možete li sa našim čitateljima podijeliti svoje dojmove o njima?

- Ne mogu, moram na protest u Leipzig. Važnije od dojmova i anegdota je činjenica da se Julian Assange trenutno nalazi u zatvoru koji zovu "britanski Guantanamo", 23 sata u jednoj maloj ćeliji, te mu prijeti izručenje u Sjedinjene Američke države. Ako marite za slobodu govora, kao i za budućnost novinarstva, sjetite se Assangea i svega što smo naučili zahvaljujući WikiLeaksu. Sjetite se Chelsea Manning, koja je ponovo u zatvoru samo zato što je ponovo odbila svjedočiti protiv WikiLeaksa. Trenutno se vodi najveća bitka za budućnost novinarstva i samu srž demokracije - otkrivanje prljavih tajni moćnika i temeljnu slobodu govora.

Festival ljevice

Što se sprema za ovogodišnji šibenski Festival ljevice i alternative Fališ?

Ne znam, morate pitat neumorne sekretare škoja, Emira Imamovića ili Krunu Lokotara, nažalost zbog političkog angažmana u Njemačkoj, potpuno sam ispao iz toka, premda znam da se sigurno sprema još jedan atraktivan i važan Fališ.

Naslovnica Svijet