Novosti Svijet

prilično nekonvencionalni

Mehaničari s cigaretama, vojnikinje u sandalama i manevri koji bi zgrozili europske pilote: da je general Laušić vidio ove prizore iz izraelske baze, počinio bi harakiri

prilično nekonvencionalni

Na ulasku u izraelsku zrakoplovnu bazu hrvatski su novinari zamoljeni da odlože svoje kamere dok ne dođemo do aviona F-16 Brakeet, kojim će toga dana poletjeti pukovnik Željko Ninić.

Hrvatska će, ne bude li kakvih nepredviđenih okolnosti, uskoro kupiti dva takva višenamjenska lovca u dvosjednoj i još deset u jednosjednoj verziji Barak, pa smo se uputili u malu inspekciju zrakoplovne baze pogledati Ninićev prvi let.

Načelnik stožera i zamjenik zapovjednika 93. zrakoplovne baze pukovnik Davor Turković te voditelj samostalne službe za vojni zračni promet pukovnik Saša Crnec nastojali su djelovati smireno, a zapravo su bili uzbuđeni i sretni "kao mala djeca" jer nabava ovih aviona za HRZ znači prelazak s druge na četvrtu generaciju borbenih zrakoplova. U tehnološkom smislu i bez zlih primisli, to je prelazak s ćirilice na latinicu, s ruske na zapadnu zrakoplovnu doktrinu.

– Na izlasku iz autobusa ne zaboravi staviti kapu – dobacio je Crnec Turkoviću jer, zaboga, što je vojnik bez kape. Naravno da je nisu stavili. U cijeloj bazi kapu je nosio jedino lik na ulaznoj rampi i to je još bilo najmanje iznenađenje.

Vojnikinje – a znamo da Izraelke vojsku obvezno služe dvije godine – na nogama su imale sve moguće oblike obuće, od crnih tenisica ili cipela, preko vojničkih čizama, do sandala kakve kod nas nose još samo stariji njemački turisti. Da je to vidio general Mate Laušić, najveći estet među ljudima koji su ikad nosili uniformu, počinio bi harakiri braneći vojničku čast i hrvatsko-izraelsko prijateljstvo.

Pušenje na stajanci

U letenju su Izraelci prilično nekonvencionalni, pa je spektakularno razdvajanje preko vođe (dakle preko repa vodećeg zrakoplova), koje je Turkovićev avion napravio prije slijetanja, nešto što bi na debreefingu u europskim letačkim krugovima završilo s onom – "da se to više nije ponovilo, jes' me razumio".

Dobro, recimo da je to bila iznimka, predstava za publiku, ali što je s pušenjem na aerodromskoj stajanci. Istina je da će Hrvatska ovdje potrošiti 500 milijuna dolara, ali ako sve ovo plane, i to će nam biti malo. I ne, nisu pušili samo hrvatski novinari, nego i izraelski mehaničari. Takva vojska kod ministra Krstičevića nikad ne bi prošla inspekciju. Ali očito ima nešto u vojničkoj mudrosti koja kaže da vojska koja prolazi na bojišnici, ne prolazi na inspekciji i obrnuto.

Kako stvari u izraelskoj vojsci funkcioniraju, shvatili smo onog trenutka kad smo ušli u časničku menzu. Ni u JNA nisu bile bolje, tvrdi stolac, bijeli stolnjak, a sve ostalo možeš zaboraviti – osim hrane. U Izraelu su stvari jasne – nije bitna forma, nego sadržaj. Na stranu neugledne uniforme, trošne zgrade i civilna vozila svugdje po zrakoplovnoj bazi, izraelski je vojnik spreman, najmodernije naoružan (bez obzira što mu je pištolj zataknut za pas) i vrhunski obučen.

Iza trošnih zgrada krije se, vidjeli smo, jedna od najučinkovitijih i najsuvremenije opremljenih vojnih sila današnjice, podržana od nacionalne obrambene industrije. Da budemo još precizniji, izraelska vojna industrija mijenja način na koji će se voditi ratovi sutrašnjice, a Hrvatska u ovom trenutku ima priliku nešto od svega toga naučiti i preuzeti jer su Izraelci puno više zainteresirani za ulaganje u našu industriju nego za prodaju njima beznačajne količine od 12 zrakoplova.

Od 1985. Izrael je najveći svjetski proizvođač dronova, koji samostalno drži 60 posto svjetskog tržišta. Slijedi ih Amerika s udjelom od 25 posto. Izrael je jedan od najvećih svjetskih izvoznika oružja na svijetu. Godišnje izvezu oružja i oružanih sustava u vrijednosti od oko 6,5 milijardi dolara. Za usporedbu, to je točno trećina ukupnog hrvatskog robnog izvoza.

Izrael je, ne zaboravimo, nuklearna sila i jedna od osam zemalja u svijetu koje su u stanju proizvesti i u svemir lansirati raketu. Prvi špijunski satelit postavili su u orbitu 1988. godine, a u međuvremenu upravljaju s njih bar osam. Prve bespilotne letjelice koristili su u ratu za Sueski kanal, kad su na daljinski upravljane igračke lijepili kamere. Danas proizvode Haron, dron koji ima jednak raspon krila kao Boeing 737, u zraku može provesti 24 sata i pritom nositi tonu tereta, pa vi sad zamišljajte kojeg jer to je vojna tajna.

Zemlja znanja

Kako je došlo do toga da se Izrael, neprekidno u ratu, praktično ni iz čega pretvorio u zemlju visokog znanja i tehnologije. Vjerojatno baš zato što ih tjera nevolja u kojoj se nalaze. Dok naši studenti vrijedno uče, izraelski mladići i djevojke služe vojni rok u kojem se izlažu smrtnoj opasnosti, ponekad i iza leđa neprijatelja. To ih tjera da postanu inovativni, razmišljaju izvan zadanih okvira i da se kasnije u civilstvu manje plaše poslovnih rizika u pokretanju start-up tvrtki. U Izraelu, uvjerili smo se, postoji jaka kultura učenja na pogreškama. Ni jednu kritiku ne shvaćaju osobno i već sutradan možete očekivati da će problem biti riješen, a oni sretni što su opet nešto naučili.

Izrael 4,5 posto BDP-a ulaže u razvoj i istraživanja. Od toga 30 posto odlazi na istraživanje i razvoj vojne industrije. Za usporedbu, od sredstava za razvoj, Amerikanci samo 17 posto ulažu u vojni segment, Nijemci dva posto, a u Hrvatskoj to nije moguće izračunati jer su ulaganja na razini statističke pogreške.

Na stranu sad nabava izraelskih borbenih zrakoplova koje neki u Hrvatskoj smatraju starim kantama iako bi nas trebale služiti više od 20 godina. Tih 500 milijuna dolara mali su trošak u odnosu na, recimo, švicarsku narudžbu vojnog radiokomunikacijskog sustava vrijednog milijardu dolara. Ili, recimo, u odnosu na nebesku zaštitu vjerskih zajednica koja nas godišnje stoji 1,1 milijardu kuna. Ali, kad bi Hrvatska iskoristila partnerstvo u vojnoj industriji koju joj Izrael kao država nudi, o takvim troškovima ubuduće ne bi ni lomili koplja.

Delegacija HRZ-a obišla je u Izraelu pogone konzorcija "Israel Airspace Industries" i "Elbit Systemsa" koji proizvode, primjerice, krilo za lovac budućnosti F-35, isključivi su proizvođač kompjutoriziranih kaciga za taj zrakoplov, proizvode komunikacijske sustave koji omogućuju istodobni prijenos zvuka, slike i podataka koji uvezani s kompjutorom gotovo isključuju čovjeka iz većine ratnih djelovanja...

Kad bi, dakle, Hrvatska ušla u partnerstvo kakvo Izrael ima sa SAD-om, Brazilom, Njemačkom, Francuskom, Velikom Britanijom... napravila bi tehnološki iskorak koji bi se iz segmenta vojne industrije vrlo brzo mogao prenijeti u civilni. Uostalom, ako na dnevnoj osnovi "Israel Airspace Industries" održava i rekonstruira najveće putničke zrakoplove današnjice, ako od putničkog prave teretni avion koji će služiti još desetljećima u tvrtki "Amazon", zašto to ne bismo mogli s Izraelcima raditi u Zrakoplovno-tehničkom centru u Velikoj Gorici? Zašto Pomorski centar za elektroniku u Splitu, za koji je malo tko čuo i u matičnom gradu, ne bi izvozio komunikacijske, radarske i druge sustave umjesto da se hvale kako su uspješno lansirali protubrodsku raketu s kamiona marke Tatra?

 

 

Naslovnica Svijet