Ništa nas ne humanizira više nego aporija - taj trenutak strašne zbunjenosti u koju upadamo kad se naša uvjerenja rasprsnu u sitne komade, kad se iznenada nađemo u slijepoj ulici ne znajući objasniti što nam oči vide, što dodiruju naši prsti, što čujemo svojim ušima. U tim rijetkim trenucima, dok nam se razum hrabro bori da shvati što nam osjetila prenose, naša nam aporija daje svu poniznost potrebnu da nam pripremi duh kako bismo čuli istine koje su nam prije bile nepodnosive. A kad aporija baci mreže tako daleko da obuhvati cijelo čovječanstvo, tada znamo da je nastupio sasvim posebni trenutak Povijesti. Rujan 2008. godine bio je takav trenutak.
Svijet je pogodilo iznenađenje kakvog nije bilo od 1929. godine. Odjedanput smo bili prisiljeni oprostiti se od uvjerenja k...