Novosti Svijet

ponovno smo u Vladičanskom domu poglavara Crnogorske pravoslavne crkve u Cetinju, povijesnoj prijestolnici SUSJEDNE DRŽAVE

Vladika Mihailo Dedeić: Crna gora je još uvijek pod okupacijom Srbije

ponovno smo u Vladičanskom domu poglavara Crnogorske pravoslavne crkve u Cetinju, povijesnoj prijestolnici SUSJEDNE DRŽAVE

Mi smo još   pod okupacijom srpske Crkve i srpske države. Nemamo pravo na Crkvu, nemamo pravo na jezik, umjesto nacije pišemo etnos, mnogi Crnogorci se osjećaju Srbima...

Nakon desetak godina ponovno smo u Vladičanskom domu poglavara Crnogorske pravoslavne crkve u Cetinju, povijesnoj prijestolnici Crne Gore.

Vladika Mihailo Dedeić (72), arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorski, prepoznao nas je i primio srdačno, kao da smo se nedavno rastali. Na stolu mu golema Danteova “Božanstvena komedija” s Doréovim grafikama. Pridružujemo joj Smojinu “Cronacu del Piccolo Paese” i CD pučkih pivača iz Vrbanja na Hvaru.

Mitropolit je rimski đak, bio je na postdiplomskom na Papinskom orijentalnom institutu, odličan je poznavatelj zapadne kulture i političkih odnosa.

Nastavak egzistencije svete

- Velik je Dante, zbog svojih stavova lutao je cijelom zemljom ne mogavši naći mir duši koji je tražio. Ni pedeset godina nakon smrti, rodna Firenca, iz koje je prognan, priznala ga je za jednog od najvećih sinova – glasno razmišlja vladika Mihailo i pokazuje nam teške, brončane sklopljene ruke, skulpturu Dimitrija Popovića “Molitva”, koju mu je darovao bivši hrvatski ministar kulture Božo Biškupić.

- Osim vas, još mi neki dođu s vašijeh strana – smije se. Ipak, tijekom tih se godina malo toga promijenilo; vladika je tron primio 1997. godine od episkopa Antonija, ali glavni problem s autokefalnošću još nije riješen, pa tako ni Crkva koja u svim pravoslavnim narodima pokriva državni teritorij i nosi naziv nacije, u Crnoj Gori još nije zaživjela punim plućima.

Crnogorska pravoslavna crkva, priznaje joj povijest, dokumenti, ali i sve ostale pravoslavne crkve, bila je autokefalna – samostalna, od 1766. do 1920. godine, kad je kralj Aleksandar Karađorđević “prisajedinjuje” Srpskoj pravoslavnoj crkvi, oduzima joj 650 crkava i manastira, pa joj je do obnove na crkveno-narodnom saboru 1993. godine na Cetinju zatrt gotovo svaki trag.

- Mi smo još pod okupacijom srpske Crkve i srpske države. Nemamo pravo na Crkvu, nemamo pravo na jezik, umjesto nacije pišemo etnos, mnogi Crnogorci se osjećaju Srbima...

Što znači “osjećaju se Srbima”? Može li se Francuz “osjećati” Poljakom?

- Eto, sve ste rekli. Posljedica je to desetljeća podjarmljivanja i izluđivanja ljudi. Kad je Crna Gora na lažiranoj Podgoričkoj skupštini pripojena Srbiji 1918., a kralju Nikoli zabranjen povratak, postojao je jak otpor tome, trajao je godinama i gušen je u krvi, hiljade su pobijene.

Paralelno s time tekla je indoktrinacija Crnogoraca, pa usprkos kontinuitetu svoje države i svoje Crkve, neki ni danas ne znaju tko su, ili su zaboravili, ili su izvarani... Srbi su pet stotina godina bili pod Turcima, i pitam vas: da su Turci bili crnci, kakve bi boje bili Srbi?

Pravoslavna crkva bez nacionalnog određenja ne postoji nigdje u pravoslavnom svijetu. Jedino rješenje je nastavak egzistencije svete, autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve kao matične tradicionalne crkve države Crne Gore, koja je bila službena i priznata.

Pitate gdje su nam crkve i manastiri: crkvena imovina u Crnoj Gori je državna imovina kojom država može raspolagati po svojoj odluci. Srpskoj mitropoliji u Crnoj Gori pripada onaj dio imovine koji je sama podigla, eventualno svojim sredstvima ili donacijama svojih ktitora ili dobila na poklon – mišljenja je episkop Mihailo, čija mala zajednica svećenika koristi tek nekoliko sakralnih objekata.

Nedavno su u Kotoru dobili molitveni prostor, ali su se personalno proširili – rukopoloženi su arhiepiskop Simeon u Kotoru i Primorju, te episkop za Argentinu Gorazd, a CPC je u Vojvodinu poslao nekoliko paroha za crnogorske vjernike. Poglavar SPC-a u Crnoj Gori, arhiepiskop Amfilohije, također spominje autokefalnost, ali svoje mitropolije?

- On se može samo u blindiranom autu voziti po Crnoj Gori, a iz cetinjskog manastira ne smije izaći prošetati se po gradu. Čim čuje da ću se ja negdje pojaviti, ne dođe. U četrnaest europskih zemalja bio mu je zabranjen ulazak, u manastire je primao Arkana i njegovu vojsku, a zamalo je zbog poticanja međunacionalne mržnje završio u Haagu.

Je li to duhovna osoba, uzor?
SPC u Crnoj Gori može samo biti crkva u dijaspori, jer ona to i jest, kao što je u Hrvatskoj, Italiji, Americi... Nažalost, crnogorski političari nemaju hrabrosti to jasno reći.

Bolji život u EU-u

Što će biti s crkvom na Rumiji kod Bara, Amfilohije je prokleo svakog tko je sruši, a to vjernicima nije ugodno čuti?

- Pa tko proklinje narod, kakav je to čovjek?! Ta je limena crkva po Amfilohijevu nalogu spuštena helikopterom na mjesto gdje su tradicionalno hodočastili pravoslavni, katolici i muslimani. Neće je nitko srušiti, odletjet će kako je i sletjela, jer nije ni postavljena da se tamo slavi Boga, nego da se izaziva nered.

Na koncu, sve te srpske smicalice u Crnoj Gori samo su ometanje puta naše države u Europsku uniju i boljeg života njezinih građana. Ma, sad kad već pitate, pitat ću i ja: zbog čega svi narodi u regiji imaju problema baš sa Srbima?!

Damir ŠARAC, foto: Feđa KLARIĆ/CROPIX

Naslovnica Svijet
Page 1 of 6FirstPrevious[1]23456Last