Dan D i 75 godina od iskrcavanja u Normandiji obilježen je 6. lipnja na jednoj od poznatih ratnih plaža u Normandiji (plaža Omaha), uz nazočnost francuskog predsjednika Macrona, predsjednika SAD-a Donalda Trumpa i drugih predsjednika država saveznica u Drugom svjetskom ratu, čiji su vojnici bili sudionici tog događaja.
Tristotinjak padobranaca skočilo je u povijesne ratne zone iz obnovljenih aviona Dakota, koji su prvi put nakon Drugoga svjetskog rata ponovno poletjeli iz najbolje očuvane britanske ratne zračne luke Duxford. Istovremeno je s broda simulirano amfibijsko iskrcavanje tristotinjak veterana, u organizaciji Royal British Legion, pa je tako i službeno otvorena proslava 75. obljetnice bitke za Normandiju ili operacija "Overlord".
Samo iskrcavanje savezničkih postrojbi u Normandiji bilo je podijeljeno u dvije faze: prva je uključivala padobransko iskrcavanje gotovo 24.000 američkih, britanskih i kanadskih vojnika odmah iza ponoći, dok je druga podrazumijevala amfibijsko iskrcavanje oko 130.000 savezničkih vojnika, oko 6.30 prema lokalnom vremenu, a sveukupno 156.000 vojnika do kraja dana. Cilj je bio uspostaviti i osigurati priobalni pojas na svakoj od pet ciljanih plaža, kao prethodnicu od ukupno 850.000 savezničkih vojnika koliko se na tom području iskrcalo do kraja mjeseca. Samo iskrcavanje izvedeno je na 80 kilometara širokom obalnom pojasu, koji su saveznički vojni stratezi i planeri podijelili u pet područja, odnosno plaža: Utah, Omaha, Gold, Juno i Sword. Na dvije najzapadnije plaže, Utah i Omaha, iskrcale su se američke postrojbe. Na plaži Utah otpor njemačkih postrojbi je bio vrlo slab te je iskrcavanje 23.500 američkih vojnika bilo mnogo lakše od svih ostalih, uz samo 200 mrtvih, dok je iskrcavanje na Omahi proteklo puno teže, uz deseterostruko veće gubitke, od 43.500 američkih vojnika prilikom iskrcavanja poginulo je i nestalo oko 3000 vojnika.
U postrojbama američke vojske iskrcane na ove dvije plaže, 4. pješačke divizije (VII. američkog korpusa), 1. i 29. pješačke divizije (V. američkog korpusa) te 82. i 101. padobranske divizije, sudjelovali su i američki vojnici hrvatskog porijekla.
Svečanom događaju u Normandiji nazočila je i hrvatska delegacija sastavljena od ratnih veterana iz Domovinskog rata, predstavnika Hvidre NZI-NZZ i 153. brigade HV-a, zajedno s veleposlanikom RH u Francuskoj Filipom Vučkom te Ivom Martinićem vojnim izaslanikom. Nakon toga, zajedno s ostalim službenim delegacijama obišla je američko groblje i spomen-obilježje (Normandy American Cemetery) u mjestu Colleville-sur-Mer, koje se prostire na 172,5 hektara i na kojem je sahranjeno 9380 poginulih i 1557 nestalih američkih vojnika. Hrvatska delegacija položila je cvijeće i hrvatske zastavice na sve do sada identificirane grobove američkih vojnika hrvatskog porijekla poginulih u iskrcavanju na Normandiju. Točan broj poginulih američkih vojnika hrvatskog porijekla koji je sudjelovao u ovoj savezničkoj ratnoj invaziji na obali Francuske još uvijek nije poznat, iako postoje određeni dokumenti i zapisi Hrvatske bratske zajednice Amerike da je bilo 308 poginulih i 25 nestalih. Sama identifikacija trenutačno se radi na osnovi postojećih zapisa, određenih dostupnih dokumenata Hrvatske bratske zajednice iz Amerike od 1941. do 1945., koja je vodila evidenciju o više od 15.000 unovačenih Hrvata u razne rodove američke vojske, koji su sudjelovali u Drugom svjetskom ratu u Europi i na Pacifiku, kao i dostupnih osobnih arhiva, osobnika američkih divizija koje su sudjelovale u iskrcavanju na Normandiju. Ako uzmemo u obzir sve ono što je napisano u američkoj povijesti o tome da je Dan D i invazija na Francusku, u određenom trenutku trebala biti otkazana zbog velikih gubitaka na plaži Omaha, kao i samog razmišljanja generala Bradleyja, ali je zbog hrabrosti i vodstva zapovjednika hrvatskih korijena po majci Normana Cote, koji je tada, kao najviši preživjeli časnik na plaži Omaha (kraj rata dočekao je u činu general-bojnika), reorganizirao ostatke savezničke vojske i akciju iskrcavanja na plaži Omaha uspješno proveo do kraja – Dan D bio je događaj koji je prelomio Drugi svjetski rat.
Shodno tome, možemo biti više nego ponosni na Normana Cotu i sve do sada identificirane preživjele te umrle američke vojnike hrvatskog porijekla Edwarda Cavlovica, Francha Bilicha, Augusta Augiea i Tonia Mardesicha, Walta Mainericha, Michaela Paulsona, kao i poginule Johna Pavlicha, Johana Kotulicha, Marina Bakicu, Nikola Feretica, Johana Duicha, Wilfodra Mesica, Milesa Pavlovicha, Nika. G. Rukavinu, Johana A. Barica i mnoge druge za sada neidentificirane američke vojnike hrvatskog porijekla, koji su svoje živote, zajedno s 10.000 drugih savezničkih vojnika, ostavili na plažama Normandije i Francuske. Uzimajući u obzir da su svojim znanjem i požrtvovnošću ostavili neizbrisiv trag u povjesnici Drugog svjetskog rata i samoj bitci za Normandiju, nadamo da će dio hrvatskih institucija i povjesničara zaduženih za Drugi svjetski rat posvetiti više pažnje izučavanju ovog dijela vojne povijesti te tako još jednom odati počast svim poginulim hrvatskim vojnicima, što u konačnici ima za cilj međunarodno predstavljanje Republike Hrvatske, u sklopu provođenja sličnih projekata od interesa svih članica EU-a.
Valentino Rajković, predsjednik Hvidre NZI-NZZ, pukovnik u miru:
"Iako je ovogodišnja 75. proslava od operacije 'Overlord' ili Dana D zadnja u ovakvom obliku, zbog još nekolicine preživjelih veterana, sudionika iskrcavanja u Normandiji, za nas hrvatske ratne veterane iz Domovinskog rata tek je početak. Naime, ovim projektom smo tek zagrebli po površini i identificirali određeni broj poginulih američkih vojnika hrvatskog porijekla, a odavanjem počasti na američkom groblju u Normandiji, s ponosom smo stavljali hrvatske zastavice do američkih, ispred spomenika svakoga poginulog američkog vojnika hrvatskog porijekla.
Nadamo se da ćemo uz pomoć hrvatskih državnih institucija i povjesničara zaduženih za Drugi svjetski rat, kao i otvaranjem određenih arhiva u Americi i Europi, u narednih pet godina podrobnije istražiti ovaj dio 'izostavljene' vojne povijesti Hrvata i još jednom odati počast svim Hrvatima, koji su, u ovom slučaju kao američki vojnici, svojim znanjem i hrabrošću prenosili slavu hrvatskog vojnika.
Ovom prigodom svakako želimo zahvaliti HEP-u zato što je kao sponzor prepoznao značaj ovog povijesnog događaja i još jednom pokazao senzibilnost kada je u pitanju odavanje počasti i pijeteta svim poginulim hrvatskim vojnicima."