Splitski liječnik u Vukovaru je dobio posao, pronašao ljubav svog života i novi dom: Fenomenalno mi je, bolje nego što sam se nadao. Fale mi samo Hajduk i moj mali nećak

Na dan kad je u splitskom rodilištu prije 28 godina rođen Hrvoje Vranjković, na Vukovar su već počele padati granate, a Dunavom su, umjesto ribarskih, patrolirali bojni brodovi JNA. Bio je to lipanj 1991.

Sve je mirisalo na rat, a vukovarska djeca su, tko god je mogao, napuštala Vukovar, mislili su tada privremeno, samo preko ljetnih praznika... Neki se nikada nisu vratili, a puno njih je te ratne godine provelo baš u Splitu.

Nekoliko mjeseci kasnije Vukovar je sravnjen sa zemljom, a Hrvoje je bio sretan jer je rođen u Splitu, gradu koji je, srećom, imao svega nekoliko pravih ratnih dana. Boravaka u kvartovskom skloništu na Sućidru se ni ne sjeća, bio je beba. 

Zapravo, sve što o ratu zna, saznao je od drugih; djeda i bake koji su bili prognanici, nešto je pokupio u školi, nešt...