Novosti Hrvatska

od pokreta do partije

Šestorka koja je krenula na Plenkovića otkrila je bitnu istinu o stranci, ali i postavila važno pitanje: je li u HDZ-u ostalo išta od tuđmanovštine?

od pokreta do partije

Popis kandidata potvrđuje da HDZ više nije narodni pokret kakav je bio u početku postojanja, kad je mogao obuhvatiti širi svjetonazorski raspon građana – danas je to klasična desničarska partija

Iako je do unutarstranačkih izbora u HDZ-u ostalo još nekoliko mjeseci, već se može reći da ćemo svjedočiti nadmetanju na desnom krilu stranke. Najnovija objava kandidature Tomislava Karamarka samo pečatira taj dojam.

Rečeni Karamarko svoju je kandidaturu objavio na Facebooku, u sklopu "nadahnutog" posta o 30. godišnjici pada Berlinskog zida. Osim standardnih tlapnji o avetima Jugoslavije, komunizma i antifašizma, Crni Marko u tom zapisu nije ponudio ništa novo, tako da bi se njegovim izborom za čelnika HDZ-a – pod uvjetom da HDZ nastavi obnašati vlast u zemlji – Hrvatska vratila tamo gdje je i bila prije njegova odlaska iz politike, što znači u međuetnički ćorsokak.

No, ni drugi Plenkovićevi protukandidati za mjesto šefa stranke nisu mnogo koncilijantniji. Kako zasad stvari stoje, tu protukandidatsku družinu, uz Karamarka, moglo bi činiti još pet imena: četiri bivša HDZ-ova ministra – Miro Kovač, Davor Ivo Stier, Domagoj Milošević i Tomislav Tolušić – te gradonačelnik Vukovara Ivan Penava. Svi su oni ili osobno istaknuli vlastite kandidature, ili nisu demantirali medijska nagađanja da će se kandidirati. Među njima bi zacijelo bio i Milijan Brkić, samo da čovjeka nisu omele stanovite pravosudne neugodnosti.

Kako vidimo, ideološki profil navedenih kandidata i više je nego jasan: svi svjetonazorski pripadaju desnom krilu stranke, osim možda Miloševića, za kojeg je teško ustanoviti da uopće ima nekakav svjetonazor.

Mohikanac na lijevom krilu

Evidentno su svi navedeni kandidati desniji od Plenkovića, koji se u toj družini nadaje kao usamljeni Mohikanac nekadašnjeg lijevog krila stranke. Kažemo "nekadašnjeg", jer ovaj popis kandidata za budućeg vođu HDZ-a otkriva da to lijevo krilo više ne postoji (eventualno je moguće da su u tom dijelu stranke svjesni da ne mogu pobijediti Plenkovića).

To je ujedno i najveća razlika između današnjeg i nekadašnjeg HDZ-a. Ako se sjetimo prve polovine devedesetih i tadašnje ideološke slike HDZ-a, neprijeporno je da je tada u samom stranačkom vrhu postojalo jako "antifašističko krilo", koje su činili hrvatski partizani iz Drugog svjetskog rata (Tuđman, Manolić, Boljkovac) ili uvjereni antifašisti (Mesić). A u današnjem HDZ-u, iako mu se središnjica i dalje nalazi na Trgu žrtava fašizma, nema ni blizu takvih sentimenata, pa obrana civilizacijske vrijednosti antifašizma gotovo isključivo pada na Plenkovićeva pleća.

Drugim riječima, ovakav popis kandidata za predsjednika HDZ-a potvrđuje da ta stranka više nije narodni pokret kakav je bio u prvim godinama svog postojanja, kada je mogao obuhvatiti širi svjetonazorski raspon građana – danas je to klasična desničarska partija, čak bliža proustaškoj desnici nego političkom centru.

Stoga nije teško prognozirati kakva bi društvena – a pogotovo međuetnička – atmosfera u Hrvatskoj nastala kada bi izbore u HDZ-u osvojio neki od navedenih kandidata. Učestali napadi na Srbe u Dalmaciji i drugim dijelovima zemlje teško da bi se prorijedili; dapače, vjerojatnije je očekivati da bi takvih incidenata bilo i više. Revizionistička proustaška agenda primaknula bi se još bliže mainstreamu, čime bi se podjele u društvu dodatno produbile.

Sve se to, uostalom, doista i dogodilo kad je jedan od navedenih s popisa – Tomislav Karamarko – bio u prilici da vlada HDZ-om, dovevši društvo na šest mjeseci od građanskog rata. Ono što je on tada "zakuhao", kao društvo ćemo "kusati" još godinama. Lako je pustiti duha iz boce, ali ga je malo teže vratiti u stare gabarite.

Ima li tuđmanovštine?

Ni drugi Plenkovićevi protukandidati ne ulijevaju previše povjerenja u tom smislu. Sa Stierom bi Crkva dobila još veći upliv u sekularno hrvatsko društvo. S Penavom bi svaki Srbin u Vukovaru bio osumnjičen za zločine na Ovčari. S Kovačem bismo vjerojatno također dobili zaoštravanje međuetničkih odnosa u zemlji.

Stvar je tim delikatnija što će predstojeći izbori u HDZ-u biti prvi na kojima će novog šefa stranke birati svi članovi stranke – po principu "jedan član, jedan glas" – a da pritom postoji više kandidata. Također, članovi HDZ-a će prvi put izravno birati i zamjenika predsjednika i potpredsjednike stranke. Bit će to prilika da se osluhne puls najveće stranačke armije u Hrvata, te da se odgovori na ključno pitanje: je li u HDZ-u ostalo išta od antifašizma, pardon, išta od tuđmanovštine?

 

Naslovnica Hrvatska