Gospođa Marica ima 81 godinu, a do prije nekoliko godina njezin je život bio miran. Udovica je ostala prije 15 godina, od muža naslijedila skromnu mirovinu i stan u koji je, nakon muževe smrti, primila svoju kćer i unuku.
– Šta ćete – kaže gospođa Marica kao da se opravdava – ne možeš znati šta život nosi... Tako je i moja kćer, nakon dvadesetak godina braka, ostala sama s malom.
Pokupila je svoje stvari i došla k meni. I nije nam bilo loše. Moja penzijica i njezina plaća, nije bilo loše. Za pravo reći, mala nije baš učila, valjda je nju taj loš brak pogodio, šta ja znam... Nisu znali s ditetom, eto. Ali dobro, kad su došle ovamo...
Znam da mladost traži svoje, meni je sve to normalno. Samo ne volim viku ni skriku, ni lupanje vratima, ali šta ćete, triba ponešto i p...