Novosti Hrvatska

PREDSJEDNIČKI KANDIDAT U SPLITU

Ante Đapić: Nisam igrač HDZ-a, oni su me uništili, a Škori dali sve

PREDSJEDNIČKI KANDIDAT U SPLITU

Čelnik stranke DESNO Anto Đapić jučer je u Splitu predstavio kandidaturu za predsjednika Republike.

Osim o promjeni Ustava kojom bi ukinuo Zakon o pravima nacionalnih manjina, te o promjeni izbornog sustava, govorio je o svojim komparativnim prednostima u odnosu na druge kandidate desnice – Kolindu Grabar-Kitarović i Miroslava Škoru – pa smo razgovor i započeli s tom temom.

Neki kažu da ste "igrač" HDZ-a i da ste u predsjedničku kampanju ušli da pomognete Kolindi Grabar-Kitarović, otimajući glasove Škori. Vele da će vam HDZ skupljati potpise i glasove.

– To dolazi iz Škorina tabora, od mog prijatelja Bujanca. On je glavni guru Škorine kampanje, alfa i omega, i sve više gubi živce jer uviđa da njegov kandidat nije ono što je on mislio.

Kažete "mog prijatelja Bujanca": je li to sarkazam? Jeste li prijatelji?

– Čujte, ja sam bio gost u "Bujici" ne znam koliko puta. Ne znam zašto je gospodin Bujanec istaknuo tu kvalifikaciju. Godinama se provlači da sam ja blizak HDZ-u, a HDZ je mene uništio, dok je Bujančev kandidat čovjek kojemu je HDZ dao sve. Škoro je bio generalni konzul u Pečuhu bez ikakva političkog iskustva, kasnije i saborski zastupnik HDZ-a. Svi kandidati desnice očekuju glasove od HDZ-a, pa i ja.

Druge okolnosti

I na prošlim izborima 2014. sudjelovali ste u kampanji, a onda ste u finišu odustali i pozvali svoje birače da glasaju za Kolindu. Kako možemo znati da nećete opet učiniti istu uslugu HDZ-ovoj kandidatkinji?

– Tada su bile druge okolnosti. Ja sam tada procijenio da Kolinda može pobijediti Josipovića, i meni je bilo potpuno normalno da to učinim. U ovih pet godina predsjednica je ispunila neka moja očekivanja, ali nije sva, pa stoga držim da sam bolji kandidat desnice od nje. Uostalom, i Bujanec je bio zagovornik Kolinde Grabar-Kitarović, puno veći nego ja.

Kandidirali ste se i 2000. na predsjedničkim izborima, dobivši tek 50.000 glasova, manje od dva posto. Držite da danas imate veće šanse nego onda?

– To su bile drukčije okolnosti, odmah nakon smrti predsjednika Tuđmana. Meni se nije išlo u tu utrku, ali HSP je tada bio jak, pa smo odlučili u stranci da moramo imati svoga kandidata. Bio sam peti od 12 kandidata, ne mislim da je to bio neuspjeh. Danas su moji protukandidati slabiji, a moja politička pozicija je jača.

Slušao sam maloprije vaše predstavljanje. Jedan od glavnih akcenata je smanjivanje prava srpskoj manjini?

– Ne bih volio da se izvlači moj negativan odnos prema Srbima. Ja imam negativan odnos prema političkom srpstvu, a ne prema Srbima. Pupovac svoj rad temelji na stečevinama Hrvatsko-srpske koalicije iz Austro-Ugarske i doba kad je hrvatska država bila definirana kao država hrvatskog i srpskog naroda. To je i jedan od razloga zbog kojih je izbio rat. Mislim da bi Hrvatsku trebalo ustavno definirati kao "nacionalnu državu hrvatskog naroda" i točka, bez nabrajanja manjina.

Zar ustavni obzir prema manjinama nije civilizacijski standard?

– Ne mislim tako. Dapače, mislim da je to katastrofa. Toga nema nigdje u Europi. Štoviše, Venecijanska komisija kaže da to treba izbjegavati, osim ako su manjine na neki način posebno ugrožene u društvu. I upravo to Pupovac koristi, pa stalno tvrdi da su Srbi u Hrvatskoj ugroženi.

Vrlo različiti narodi

A kako tumačite incidente i fizičke napade na srpske građane u Hrvatskoj?

– Toga će uvijek biti, na takve incidente mora reagirati hrvatska država. Ali to je daleko od svake vrste ugroze. Pogledajte kakav je položaj Hrvata u Vojvodini. Kakva oni prava imaju?

Zar ne mislite da bi smanjivanje prava srpskoj manjini u Hrvatskoj vjerojatno posljedično pogoršalo i položaj hrvatske manjine u Srbiji?

– Teško da im može biti lošije. Gledajte, pitanje tko se kako osjeća etnički, to mi nikad nije bio problem, ali da Pupovac bude prva instanca koja će govoriti o karakteru NDH, to mi jest problem. Polazeći od teze predsjednika Tuđmana da je NDH bila i izraz težnji hrvatskog naroda za državom, jasno je da se samo Hrvati mogu izjašnjavati o NDH, nitko drugi.

A žrtve? Odričete pravo žrtvama NDH da govore o tome?

– Onda možemo reći da je i ustaški pokret nastao kao reakcija na velikosrpsko ugnjetavanje u staroj Jugoslaviji. To je vrlo složeno pitanje, mi smo dva puta ratovali s njima. To su dva vrlo stara, ali vrlo različita naroda.

Hrvati i Srbi?

– Da.

Rekli ste mi prije da je vaše rodno mjesto, selo Čaprazlije kod Livna, bilo etnički miješano?

– Osamdeset posto Srba, dvadeset posto Hrvata. Tamo sam živio prve četiri godine, ali i kasnije sam često odlazio i boravio u Čaprazlijama.

Pa po čemu su se razlikovali ti Hrvati i Srbi u selu? Jeste li stvarno uočili neke razlike?

– Da. Jer morali smo biti vrlo oprezni kad bi nam neki Srbin dolazio u kuću, morali smo jako paziti kako ćemo se ponašati i što ćemo reći. Jer moji su bili svi u ustašama, a Srbi iz sela su bili u partizanima ili četnicima.

Pitao ga Tuđman

Vi ste vrludali u javnom stavu prema NDH: 90-ih je slavite, a 2003. se ograđujete od ustaškog pokreta jer je bio gubitnički?

– Nisam vrludao. To nije sporno: NDH je bila izraz volje hrvatskog naroda za državom, sa svim svojim manama i vrlinama, koje će ocijeniti hrvatski narod, ali bila je gubitnički, poraženi projekt. A mi slavimo pobjede, ne poraze, i zato slavimo Domovinski rat. O NDH se govori kao da u njoj nije bilo ništa pozitivno, a bilo je i kulture, umjetnosti...

Rasnih zakona?

– To je stvar kojom se Hrvati svakako ne mogu ponositi. Apsolutna sramota. Ali nije Hrvatska jedina koja je to imala, sve njemačke saveznice morale su donijeti te zakone. Ja sam se u Izraelu jasno odredio o tom dijelu karaktera NDH. O tome treba suditi, ali ne oni koji preko Jasenovca žele nabiti genocidni karakter čitavom hrvatskom narodu.

Napadate Pupovca i druge kojima smetaju simboli HOS-a. Zar nije i Tuđman, na kojeg se često pozivate, bio protiv toga, tvrdeći da isticanje tih simbola šteti Hrvatskoj?

– S Tuđmanom sam razgovarao 1994., nakon Washingtonskog sporazuma, kad me je pozvao da me pita što mislim o tome. Bio sam iznenađen što je zvao mene, a ne nekog iz HSLS-a, koji je tada bio dvostruko jači od HSP-a. I Tuđman mi kaže: "Uskoro planiram pokrenuti operaciju oslobađanja zemlje. Koliko mi vi možete angažirati veterana HOS-a?" I ja sam odgovorio: "Četiri-pet tisuća." To su bile naše realne mogućnosti. A Tuđman mi kaže: "Zato sam zvao vas, a ne HSLS."

Niste mi baš odgovorili na pitanje?

– Jest, Tuđman je imao kritički odnos prema HOS-ovim simbolima, ali je znao da je HOS bitan faktor u stvaranju države. Mogu se naše oznake Tuđmanu ili vama ne sviđati, ali to je politička činjenica.

 

Naslovnica Hrvatska