Novosti Hrvatska

JAPANKE I KROKSICE

Nećete vjerovati koliko je HGSS spasio turista u proteklih pet godina koji su na Biokovo i Velebit išli u šlapama; Utrošeni su milijuni, a stranci nisu platili ni lipe! Zapanjit će vas i kolike su 'plaće' spasitelja

JAPANKE I KROKSICE
Jadran Kapović iz HGSS-a
Jadran Kapović iz HGSS-a

Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) je u više navrata upozoravala građane, a posebno turiste, ako se odluče uputiti u hrvatske planine da ne odlaze u japankama i šlapama, te da dobro prouče rute kretanja i obavezno imaju dovoljno vode, izdržljivu svjetiljku i punu bateriju mobitela, a po mogućnosti i drugu, punjivu bateriju s kojom mogu napuniti mobitel. Noći znaju biti hladne, pa bi trebao i koji komad dugih rukava te nepromočiva odjeća.

Iako je primjerice u Splitu vruće i temperatura je oko 36, a noćna oko 28-30, na Svetom Juri na Biokovu ili na Velebitu temperatura noću može biti "debelo" ispod 10 stupnjeva. I još ako počne kiša i nevrijeme, zapuše bura, eto u nevolji ste jer cijela noć provedena u majici na špaline i bez zaklona na 5-6 stupnjeva može biti kobna.

No turisti se toga ne pridržavaju, pa im odmah na početku iscuri baterija mobitela jer su radili selfije, nestane im i vode, a noge su im pune rane jer su po kamenjaru išli u šlapama te često i padnu, polome se. Služenje kompasom, svjetiljkama i davanje konzervativnih znakova za pomoć također im je nepoznato. I onda ne mogu dozvati pomoć, pa prvi glas da je netko nestao dolazi od prijatelja koji u večernjim satima prijave nestanak, što može biti i prekasno.

Koliko turista od 2015. godine do danas su spasili pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja?

– Možemo reći da je ljeti u prosjeku oko 150-200 akcija spašavanja od 800 akcija godišnje. Od tog broja u prosjeku je 50 akcija spašavanja zbog stranih državljana. Omjer spašavanja domaćih i stranaca je 85:15 posto u korist domaćeg stanovništva. Možemo reći da je u te četiri godine bilo maksimalno do 200 akcija spašavanja stranaca. Broj spašenih je često nešto veći od broja akcije jer se nerijetko dogodi da spašavamo grupu od više ljudi – kaže nam Jadran Kapović, pročelnik Komisije za informiranje i analitiku HGSS-a.

Kako se regulira plaćanje troškova za strance koji su se, primjerice, neodgovorno i u šlapama uputili na Biokovo?

– Sve akcije HGSS-a za sve su besplatne i trenutno ne postoji model naplate spašavanja, bilo da je ono prouzročeno objektivnim ili subjektivnim opasnostima. Spašavanje ljudskih života primarna je javna potreba i koliko nam je poznato u većini slučajeva ni u drugim zemlja se ne naplaćuje. Izuzetak su uređena skijališta s definiranim pravilima – kaže Kapović, kojega smo upitali postoji li neka računica koliko prosječno zapada jedno spašavanje?

– Iako ne volimo računati koliko košta ljudski život ili akcija spašavanja recimo da "brze" akcije spašavanja koje završe za nekoliko sati u prosjeku koštaju par tisuća kuna, dok se akcije poput višednevnih potraga mogu brojiti u stotinama tisuća kuna troškova. Ljudski život je neponovljiv i prevrijedan da bi na njega stavljali cijenu, stoga je svaka kuna utrošena u nečiji spas itekako opravdana.

HGSS kao krovna organizacija ima osam zaposlenih koji obavljaju poslove nužne za funkcioniranje HGSS-a (pravnik, tajnica, projekti, računovodstvo, logistika i koordinacija....) dok svaka od 25 stanica ima jednu zaposlenu osobu (administratora) radi sve većeg obima posla i održavanja hladnog pogona.

Ti su ljudi na plaći, ali ono što je hvale vrijedno je da nitko od spašavatelja nije plaćen za spašavanje tj. za svoj dio aktivnosti vezane uz spašavanje ne prima nikakvu naknadu ni plaću. HGSS ima 1000 članova od kojih je stalno zaposleno njih 33. 

Dakle, 967 visokospecijaliziranih osoba za spašavanje u planinama i drugim terenima nije plaćeno ni kune za svoju požrtvovnost i rad, te dostupnost na mobitelima od 0-24! U drugim zemljama spasitelji su među bolje plaćenim i cijenjenim zanimanjima, ali očito ne i kod nas. 

Inače, HGSS se financira iz državne blagajne preko raznih ministarstava (Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo turizma, razni projekti...), dok se stanice financiraju iz proračuna jedinica lokalne samouprave. Trenutni proračun HGSS-a (krovne organizacije i stanica) je oko 17 milijuna kuna.

– Svake godine se borimo za povećanje, a najveći problem nam je neizvjesnost u konačnom iznosu, čime je smanjena mogućnost kvalitetnijeg planiranja. Svakako bi se povećanjem proračuna sredstva uložila u sposobnosti spašavatelja i akcije izvodilo i brže i kvalitetnije – zaključuje Kapović.

Koliko turisti znaju biti neoprezni svjedoči i nedavni primjer ovog ljeta.

– Na stijenama iznad prekrasne uvale (fjorda) Zavratnica (Velebit), dvoje turista zaglavilo je pod okomitom stijenom pokušavajući se popeti do vidikovca smještenog iznad uvale pored Jadranske magistrale. Iako postoji označena staza prema vidikovcu, nismo uspjeli saznati zašto su oni odabrali "lakši" put?! Vjerojatno su procijenili da je bliže i brže... A mi volimo kad oni procjene. I gle čuda, ne može se dalje, nema puta, okomita stijena ispred njih i to nije sve, na sebi imaju kroksice i fine sandalice. Ali nema problema, zovu 112 i HGSS će ih spasiti.

Zaista u toj situaciji ništa drugo im nije ni preostalo i napravili su najbolje što su mogli. Ma tko kaže da stranci rade samo gluposti, znaju oni i ponešto pametnog. Dajemo im upute što da rade (da ništa ne rade) i s osmijehom na licu i uz dozu humora krećemo u još jednu akciju spašavanja – navode HGSS-ovci koji su, naravno, spasili ovo dvoje neopreznih turista.

Kako postati član HGSS-a?

Evo kako postati član HGSS-a. 

- Osnovni kriterij za primanje u članstvo HGSS je da kandidat mora biti registrirani član nekog od planinarskih društava i klubova u Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), a svojom aktivnošću, iskustvom, postignutim rezultatima i perspektivnošću treba se izrazito isticati u nekoj od planinarskih specijalnosti u HPS-u: prvenstveno u alpinizmu i ostalim penjačkim disciplinama, speleologiji ili planinarskom skijanju.

Očekuje se da ima završenu specijalističku školu tih djelatnosti, pripadajuće tečajeve, kao i stručno zvanje u HPS-u (alpinist, speleolog, planinarski skijaš), navode u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja 'Stanica Samobor', te navode i ostale kriterije.

- Osim tog osnovnog kriterija, kandidat/kinja mora biti punoljetan, ali ne i stariji od 30 godina, fizički i mentalno zdrav, te se dragovoljno opredijeliti da će sve svoje vrijeme besplatno posvetiti spašavanju ljudskih života. Članstvo u HGSS ostvaruje se kroz sastavne jedince koje se zovu stanice.

U stanici se postaje članom nakon što kandidata predlože dva spašavatelja, svoj prijedlog obrazlože u pisanom obliku uz koji je i pisana izjava kandidata da dragovoljno želi postati član HGSS-a te većinskom odlukom o prijemu donesenom putem glasovanja u kojem sudjeluju samo gorski spašavatelji te stanice. Kandidat je primljen u stanicu u statusu pridruženog člana, a pripravnikom postaje nakon završetka prvog od tri obvezna tečaja (obveznog školovanja): tečaj ljetnih tehnika spašavanja, tečaj zimskih tehnika spašavanja, tečaj speleospašavanja.

- Nakon završenog osnovnog školovanja koji u prosjeku traje tri godine, a na prijedlog stanice, pripravnik pristupa ispitu za gorskog spašavatelja. Gorski spašavatelji mogu nastaviti i drugu specijalističku obuku: za helikoptersko spašavanje, za upravljanje potragama, za voditelja potražnog psa, za spašavanje iz potopljenih speleoloških objekata - navode u HGSS-u.

Pozivi u pomoć

Ako vam nestane baterije na mobitelu ili nema signala, ovo su znaci za pomoć:
– Poziv za pomoć u planini ili na stijeni daje se svjetlosnim ili zvučnim znacima. Poziv i odziv treba ponavljati do uspostavljanja čvrste i razgovjetne veze. Znakovi za poziv daju se šest puta u minuti svake druge minute, a odziv istim znacima tri puta svake druge minute. Postavljanjem tijela u položaj "Y" – "yes" (uspravno tijelo s podignutim raširenim rukama), znak je da trebamo pomoć, kao i ispaljivanje crvene svjetleće rakete – navode u HGSS-u.

Savjeti prije odlaska u planine

1. Ne ići u planinu sam, ne odvajati se od skupine

2. Obavijestiti obitelj o svom smjeru kretanja i vremenu povratka, i držati se toga,
upisati se u knjigu posjetitelja na planinarskim domovima

3. Pitati i poslušati savjet domara ili iskusnih planinara

4. Računati na moguću promjenu vremena, imati sa sobom rezervnu toplu odjeću, kapu i zaštitu od kiše i vjetra

5. Nositi uvijek baterijsku svjetiljku, kao i šibice ili upaljač i svijeću

6. Nositi uvijek malu osobnu apoteku za pružanje prve pomoći

7. Na svakom dužem izletu nositi planinarsku zemljopisnu kartu i po mogućnosti kompas, te se naučiti služiti njime

8. Držati se markiranih planinarskih putova, a u viša brda zimi ne ići bez iskusnih članova u planinarskoj skupini

9. Na nogama nositi čvrste, udobne cipele s gumenim rebrastim potplatom,
zimi biti posebno oprezan i misliti kako se ranije smrači

10. Nakon obilnih snježnih padalina, tri dana ne ići u više planine,
pratiti vremensku prognozu i obavijesti o stanju snijega i rizicima od lavina

 

Naslovnica Hrvatska