Novosti Hrvatska

slavonski čvarci i veseli nepalci

Stigli u Hrvatsku u potrazi za boljim životom!? Upoznajte simpatične mesare s Himalaje koji su se skrasili u Slavoniji: 'Doma smo radili za 85 eura mjesečno!'

slavonski čvarci i veseli nepalci
– Odlično je ovdje, ostao bih i pet godina! Iako mi nedostaju roditelji, supruga i trogodišnji sin, s kojima se čujem preko interneta – no i oni su zadovoljni, jer radim u dobrim uvjetima – nisam sam, a i domaći ljudi prekrasno se odnose prema nama – kaže Prakash Bk (23)

Iz planinske države u kojoj se smjestilo čak 14 vrhova iznad 8000 metara, u ravnu je Slavoniju prije mjesec i pol dana "sletjelo" 17 Nepalaca odlučnih da u srcu Europe ostanu barem godinu dana.

I dok ljudi iz cijeloga svijeta, pa tako i iz Hrvatske, u tu azijsku zemlju, smještenu u sendviču između Kine i Indije, hrle zbog avanturizma, kako bi se pentrali Himalajom, ovi mladi Nepalci u Hrvatsku su stigli u potrazi za poslom, boljom plaćom, boljim radnim okruženjem...

Iako sve navedeno zvuči prilično apsurdno s obzirom na broj Hrvata koji našu domovinu napuštaju nezadovoljni upravo time što Nepalci ovdje traže, činjenica je da su novi, privremeni, stanovnici Hrvatske to kod nas pronašli. Konkretno u Mesnoj industriji "Ravlić", sa sjedištem u Petrijevcima nedaleko od Osijeka, gdje će godinu dana tranširati meso, praviti kobasice, čvarke...

– Dobro mi je ovdje, svi su nas lijepo prihvatili, uvjeti rada su odlični, a sviđa nam se i krajolik, iako je potpuno različit od onoga na koji smo navikli u Nepalu. Odlučio sam se na ovo jer sam želio steći nova iskustva u poslu, ali i zbog bolje plaće, jer kod kuće sam radio za 85 eura mjesečno. Tamo su mi ostali otac i majka, a ja ću ovdje biti barem godinu dana. Vidjet ćemo što će biti poslije – rekao nam je Thal Bahadur Gharti Chhetri (24), dok njegov godinu dana mlađi kolega Prakash Bk ističe kako bi u Hrvatskoj mogao ostati i dulje.

– Barem tri do pet godina – smije se simpatični Nepalac i nastavlja:

– Odlično je ovdje! Iako mi nedostaju roditelji, supruga i trogodišnji sin, s kojima se čujem preko interneta – no i oni su zadovoljni, jer radim u dobrim uvjetima – nisam sam, a i domaći ljudi prekrasno se odnose prema nama i imaju puno razumijevanja i strpljenja za nas s obzirom na to da se još uhodavamo na ovaj način rada – kazao je naš drugi nepalski sugovornik, istaknuvši kako je u svojoj zemlji radio za 200 eura mjesečno.

Nije im, kažu nam, problem bio priviknuti se i na hrvatsku hranu, jer jedu sve osim govedine, s obzirom na to da su hinduisti.

– Jedino što mi hranu pripremamo na malo drugačiji način, pa jedva čekamo da se vratimo u kuću u kojoj sada živimo da si sami nešto pripremimo – nasmijali su se naši sugovornici, koje su i domaći radnici odlično prihvatili.

– Jako su dobri radnici, sve poslove koje pred njih stavimo odrađuju kvalitetno i bez ikakvih problema. Brzo su usvojili i specifičnosti našeg posla, a ostatak kolektiva odlično ih je prihvatio. Kako i ne bi kad su jedva dočekali da dođu novi radnici kako bi se posao pravilno rasporedio i obavljao – kazala je Marijana Pavić, voditelj rasjekaonice u Mesnoj industriji "Ravlić".
A upravo je nedostatak domaće radne snage nagnao upravu ove tvrtke na to da posegne za stranim radnicima.

– Već dulje vrijeme mučimo se s pronalaskom radnika jer na tržištu rada nema dovoljno mesara, što je posljedica činjenice da se malo današnje djece odlučuje za obrtnička zanimanja, pa tako i za zanimanje mesara. Zato svi u mesnoj industriji imamo taj problem. Situacija je kulminirala prije dvije godine, kad nam je postao problem naći ne samo mesare, nego i radnike drugih profila, pa tako i nekvalificirane radnike – rekla je Ivana Ravlić Devald, direktorica tvrtke koja zapošljava oko 400 radnika, od kojih 130 u proizvodnji.

Zbog manjka radnika pokrenuli su, u suradnji s Obrtničkom školom u Osijeku, i program stipendiranja mesara novčanim iznosom od 10.000 kuna godišnje.

– Jedini su uvjeti da učenik redovito završi godinu i da stručnu praksu obavlja u našoj tvornici, te da se nakon završetka školovanja zaposli kod nas, jer ga posao čeka. Dakle, netko tko je sada upisao prvi razred za zanimanje mesara ima priliku od nas u sljedeće tri godine školovanja, osim obuke za posao, dobiti i stipendiju od 30.000 kuna, a nakon toga i stalni posao.

Program smo pokrenuli prije dvije godine i trenutno imamo jednog stipendista kojeg smo zaposlili, jedan se još školuje, a iz nove generacije dvojica su pokazala interes. No, to je premalo za naše potrebe, premda ne možemo ni očekivati puno više jer je upisna kvota za mesare u Osijeku osam učenika godišnje, što je iznimno malo – požalila se direktorica, koja je ipak zadovoljna što je našla nove radnike, pa makar i u Nepalu.

– Došli su preko posredničke agencije koja nam je poslala životopise kandidata, a mi smo odabrali one koji nam odgovaraju po profilu i radnom iskustvu. Sve su to ljudi koji su radili na istim poslovima u Nepalu i za sada smo jako zadovoljni, jer su se dobro uklopili, pokazuju veliki želju za učenjem specifičnih zahtjeva u našem proizvodnom procesu i k tome su iznimno dobro raspoloženi, uvijek nasmijani i jako simpatični. Doduše, malo su i povučeni, ali razlog je vjerojatno jezična barijera, jer ih samo nekolicina nešto malo govori engleski. No, zato ih naši radnici uče hrvatski – istaknula je Ravlić Devald.

Tvrtka je novim radnicima osigurala smještaj, prijevoz do radnog mjesta i jedan topli obrok dnevno, kao i višestruko veću plaću od one koje su imali u Nepalu, pa se u "Ravliću" nadaju da će dobar dio njih poželjeti produljiti svoj rad u Hrvatskoj i nakon što im istekne prva jednogodišnja radna dozvola.

 

Naslovnica Hrvatska