Ante Tomić: Zar je sveti Leopold Mandić imao drugog izbora? Sa 135 centimetara teško ćete napraviti značajnije erotske uspjehe

Kad bi zvonar prošao između crkvenih klupa s vrećicom od tamnocrvenog baršuna na dugačkoj motki, moja pokojna baba Mara bi unutra, skromno, anonimno, spustila nekoliko žutih novčića. Prije nego bi pošla na misu, sjećam se, vezala bi ih u čvor u kutu rupčića. Dinar ili dva, pet uvrh glave, piše Ante Tomić za Jutarnji list. 

Bila je tvrda žena, nije joj bilo drago davati, nije sirota ni imala, ali za župnika je moralo biti. Ne znam što je župnik činio s novcem koji bi se skupio, previše toga svakako nije mogao. 

Da se hranio od milodara moje babe, imao bi možda za četvrt polubijelog, paradajz i jetrenu paštetu.

Onda je u našu župu svetog Mihovila u Donjem Prološcu osamdesetih godina prošlog stoljeća došao fratar s revolucionarnom novinom u liturgijskoj praksi, da pred...