Novosti Hrvatska

Suprotiva

Josip Jović: Cipelarenje kao vjetar u leđa

Suprotiva

Foto: Davor PONGRAČIĆ / CROPIX

Nije se teško složiti s tvrdnjama kako dvije presude Ivi Sanaderu i drugima, kao i sami procesi koji su protiv njih pokrenuti, znače vraćanje povjerenja u pravnu državu kao i opomenu svakome tko pokuša u budućnosti raditi ono što su oni radili. Ali, ipak samo djelomično.

Građani će imati potpuno povjerenje u pravdu i pravo tek onda kad se na udaru pravosuđa nađu neki veliki igrači koji se nalaze na vlasti, a ne samo oni bivši.

Sanader je samo u jednom imao pravo: sve ovo mu se ne bi dogodilo da nije podnio ostavku. Različiti pristupi su uočljivi, sisačka gradonačelnica nije pritvorena kad je pokrenuta istraga protiv nje, a dr. Babić jest. Zanimljivo, u zadnje se vrijeme spominju različite afere (Šegon, Merzel, Klem, ranije Riječka tržnica) kojima je zajedničko to da su glavni akteri prijatelji ministra Slavka Linića, koji je sam nedavno u “Novom listu” izjavio da bi on uzeo novac kad ne bi bilo kontrole i kada bi plijen bio dovoljno izazovan.

Možda je sve to slučajnost, a možda i nije? Nikada nitko nije ispitivao okolnosti pod kojima je prodan dubrovački hotel “Excelsior”, o aferi “Patria” uporno se šuti, državna tijela nisu vidjela ništa sumnjivo u predaji dokumenta iz Ureda predsjednika s oznakom državne tajne stranim i domaćim novinarima, a jedan od takvih dokumenata upravo služi kao krunski dokaz Srbiji za optužbu protiv Hrvatske.

Problematični zakon

Sama presuda koju je ovih dana izrekla sutkinja Čalić bivšem premijeru izaziva različite dvojbe. Najintrigantnija je kazna koja je odrezana Hrvatskoj demokratskoj zajednici.

Nije, naime, načelno sporno da stranka vrati novac koji je stekla i prikupila na nelegitiman način, ali sama kaznena odgovornost stranke, poduzeća, udruge i sl. čini se besmislenom i protivi se zdravom razumu. Kako se može kazniti, u krajnjoj liniji, zatvoriti impersonalna organizacija, koja, sama po sebi, nije živo biće, nema volje ni svijesti, a s njome i svi ljudi koji joj pripadaju i koji ni na koji način nisu sudjelovali u inkriminiranim radnjama?

Sutkinja je, istina, imala formalno uporište u Zakonu o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba, ali je njezina odluka stvar njezine procjene i shvaćanja. Sama je konstatirala kako su članovi Predsjedništva HDZ-a morali znati sve ono što se radilo u stranci i u njezino ime, ali opet se tu radi o ljudima s imenom i prezimenom i moglo se onda njih posebno goniti. Takav zakon nije, usput rečeno, poznat u anglosaksonskom pravu i sam je po sebu veoma problematičan.

HDZ-u mnogi analitičari predviđaju konačni slom, čak silazak s političke pozornice, što je u svakom slučaju pretjerano. Vodeća će oporbena stranka ponajprije imati velikih financijskih problema bude li ova prvostupanjska presuda potvrđena i na višem sudu, što se ne mora nužno odraziti i na njezine izborne šanse. Teško je predvidjeti, naime, reakciju ljudi.

Moguće je da će HDZ izgubiti povjerenje dijela svojih birača, što će se najbolje vidjeti na skorim europskim izborima, dok bi do nacionalnih izbora sve moglo biti zaboravljeno. Taj gubitak, neće, međutim, biti automatski dobitak za sadašnju vladajuću koaliciju. Profitirati bi mogle neke druge oporbene opcije, prije svih Savez za Hrvatsku, koji ima po vrijednosnim orijentacijama slično biračko tijelo.

Međutim, moguća je i jedna posve suprotna reakcija HDZ-u tradicionalno sklonih birača. Uspije li ih Tomislav Karamarko uvjeriti kako je riječ o politički motiviranom kolektivnom kažnjavanju dvjesto tisuća članova i neodređenog broja simpatizera, odnosno budu li oni sami skloni vjerovati upravo u takve motive, cijela bi zavrzlama mogla rezultirati novom homogenizacijom na motivu “žrtve i progona“ i glasanjem iz inata, što nipošto nije mentalna crta koja bi nam bila strana i nepoznata.

Lopovi: naši i njihovi

Takvom bi razvoju događaja i osjećaja više od samih vodećih ljudi u HDZ-u mogli pogodovati nastupi s one suprotne strane. U početku su s te strane stizali prilično umjereni i odmjereni komentari, sam Milanović bio je vrlo suzdržan, nije želio trijumfirati.

Tajnik Igor Dragovan samo je kazao kako je sve to sramota i za stranku i za državu, što jest jest. Ali onda je nastupio neobuzdani Nenad Stazić, kazavši kako su „oni i došli na vlast da bi opljačkali državu“, te zatraživši u nastavku čak zabranu djelovanja stranke!? Baš bi to bilo jako zgodno.

Suparnika diskvalificiraš i proglasiš pobjedu za zelenim stolom, rezultatom 3:0. Utakmice onda nema. Još je ranije Željko Jovanović, Staziću napadno sličan esdepeovac i na opću nesreću ministar prosvjete, ustvrdio više puta kako je HDZ zločinačka organizacija.

Takav je pristup nesumnjivo vjetar u leđa upravo HDZ-u. Cijelo ovo, zapravo, vrijeme procesa koji potresaju nekad vladajuću stranku, njezini suparnici, protivnici i kritičari više su usmjereni na iskorištavnje pljački i zloupotreba vezanih uz vodeće ljude te stranke nego na sam kriminal i osobe koje su nesumnjvo odgovorne.

Borba protiv korupcije, umjesto načelne borbe u interesu društvenog razvoja i urednih odnosa, premetnula se u stranačko nadmudrivanje, podmetanje i dokazivanje tko je veći lopov. Pri tome, dakako, nema osjetljivosti kad kriminal dolazi iz “naših redova”, naprotiv on se redovito nastoji prikriti i opravdati, najčešće onim: ah, što su oni drugi radili.

Sam Ivo Sanader, čiji je odlazak nazagonetniji događaj proteklog desteljeća, baš i nije neki hadezeovac. On je samo onaj Machiavellijev ”vladalac” lišen svih moralnih i političkih skrupula koji je i stranku i državu koristio za zgrtanje bogatstva, na jedan anakron, besprizoran i patološki način.

josip jović

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last