Prosječan hrvatski sportski zanesenjak, dakle, onaj kojemu su daljinski upravljač televizora i boca piva prirodne ekstenzije ruku, neobičan je svat.
Premda čak i dionicu između fotelje i frižidera savladava nevoljko i rijetko, držeći kako se radi o teškom, upravo neljudskom štrapaciranju, čim krene analizirati tjelesnu spremu i postignuća svojih sportskih favorita, pretvara se u proroka spartanske etike.
Kao gorljivi zagovornik kriterija izvrsnosti, on ne priznaje ništa osim prvih mjesta, duboko vjerujući kako je srebro bižuterija za luzere, a bronca tek sinonim za nepopravljivu sramotu i duboko poniženje.
Da se barun Pierre de Coubertin nije rodio u Parizu, nego, recimo, u Splitu, ne bi ostao upamćen kao otac modernoga sporta nego kao satiričar. Jer, njegovo geslo “Važno j...
Premda čak i dionicu između fotelje i frižidera savladava nevoljko i rijetko, držeći kako se radi o teškom, upravo neljudskom štrapaciranju, čim krene analizirati tjelesnu spremu i postignuća svojih sportskih favorita, pretvara se u proroka spartanske etike.
Kao gorljivi zagovornik kriterija izvrsnosti, on ne priznaje ništa osim prvih mjesta, duboko vjerujući kako je srebro bižuterija za luzere, a bronca tek sinonim za nepopravljivu sramotu i duboko poniženje.
Da se barun Pierre de Coubertin nije rodio u Parizu, nego, recimo, u Splitu, ne bi ostao upamćen kao otac modernoga sporta nego kao satiričar. Jer, njegovo geslo “Važno j...