Novosti Hrvatska

suprotiva

Josip Jović: Oba su pala, ali puno ih još zuji

 suprotiva

Želimo ti dug život i doživotni zatvor! Tako je Torcida, navijačka skupina s istančanim političkim refleksom, koji pokazuje još od skandiranja Stipi Šuvaru u vrijeme nadiranja Slobodana Miloševića, pa zviždanja Tuđmanu, koje meni osobno nije bilo drago, zbog preferiranja Dinama, do zviždanja Terezi Kesoviji zbog njezina gostovanja u Beogradu, sarkastično i lapidarno izrazila osjećaj naroda nakon uhićenja Nadana Vidoševića, dodavši k tome kako je ova akcija zakasnila ravno dvadeset godina.

Još oštriji bio je nitko drugi do li papa Franjo, koji vjerojatno nije čuo za Vidoševića i njegov slučaj, ali je sigurno opterećen praksom kontinenta s kojega dolazi, kazavši ne baš kršćanski kako bi svim tim lopovima trebalo objesiti kamen oko vrata i baciti ih u more.

Zanimljivo je kako slučajevi Ive Sanadera i Nadana Vidoševića od pravno-političke teme prerastaju u psihološko-psihijatrijska temu, pa u vezi s ovom dvojicom mužjaka čitamo sljedeće dijagnoze psihologa Ante Gilića, Mirjane Krizmanić i Darka Marčinka: narcisoidnost, megalomanija, grandomanija ili “hubris sindrom”, gramzivost, ekspanzionizam, “omnipotentni delirij”... Samo da se tužitelji i suci ne daju impresionirati ovom psihijatrijom i ne pošalju optužene na prisilno liječenje.

Kolega Petar Miloš svojom kovanicom “Nadanbegovi dvori”, kojom opisuje kupreško imanje najnovijeg uhićenika, povlači paralelu s feudalnim, i to otomanskim sustavom. Begovi su, naime, uzimali zemlje koliko su mogli na konju tijekom dana zaokružiti. Slaven Letica pokušava pohlepu objasniti sirotinjskim podrijetlom, što međutim može vrijediti samo za Sanadera, ali ne i za Vidoševića koji potječe iz građanske obitelji solidnog imovnog stanja. Osim toga, toliko je sirotinje pošteno proživjelo svoj život.

Sada se prevrće po imovini dvojice korpulentnih Splićana (na jednoga je moja malenkost upozorila prije dvadeset godina, a na drugoga prije deset), po njihovim bizarnim sklonostima, po bezobzirnom zgrtanju stvari i novca, po pokretninama i nekretninama.

Nekontrolirana moć

A, eto, do jučer su bili ugledni, šarmantni, obrazovani i sposobni. Najviše me zbunjivalo to kako su i na intelektualce mogli dubok dojam ostaviti tipični skorojevići, zapravo ljudi vrlo skromne opće kulture, koju su pokrivali skupocjenim slikama, i gotovo nikakvih stručnih, specifičnih znanja. Vidošević zna otprilike o ekonomiji kao Sanader o teatru.

Sve njihove izjave i govori bijahu prepuni općih mjesta i šupljih fraza. Luđački su osjećali beskrajnu moć i superiornost iz koje je proisteklo nekontrolirano osvajanje svega što im se prohtjelo. Živjeli su izvan vremena i prostora i morali su jednom lupiti glavom o zid. Ponašali su se poput Hitlera ili Napoleona koji nisu mogli stati prije Rusije ili Aleksandra Makedonskog koji se zaustavio tek u Indiji. Kaže doktorica Krizmanić kao su držali narod za ovce i budale. A što je najgore, u tome i nisu puno griješili. Kao što se u našoj kulturi njeguje mit o moćnim i nadmoćnim pojedincima, tako postoji i mit o samom narodu, kojega se bezrazložno idealizira.

Uloga državnog odvjetnika postala je najvažnija funkcija u državi i zato bi zaista, s obzirom na stanje u društvu, trebalo ozbiljno razmisliti o tome da se čovjek na ovu funkciju, radi potpune neovisnosti, bira izravnim izborom. Mladen Bajić zavrjeđuje priznanje zbog posljednjih akcija koje vraćaju povjerenje u sustav i jačaju uvjerenje kako se kriminal u konačnici baš i ne isplati, ali ne i bezrezervno povjerenje.

Javnost očekuje uhićenje još nekoliko visokih bivših i sadašnjih dužnosnika, ili barem neko suvislo objašnjenje, neki odgovor na afere Daimler, Patria, Coning, ZAMP, ili sumnjive privatizacije banaka, telekomunikacija, medija, Ine, Plive itd..

Zaboravlja se kako Državno odvjetništvo nije zaduženo samo za progon kriminala, nego i za čuvanje državne imovine i od njega se očekuje ocjena opravdanosti rasprodaje koja se dogodila i koja će se dogoditi. Nekako, Bajić ostavlja dojam čovjeka koji veže konja gdje mu gazda kaže. Zato je munjevito uoči zadnjih izbora amnestirao osumnjičene pripadnike dolazeće vlasti, podigavši optužnicu protiv cijele stranke koja je silazila s vlasti.

Stranačko potkusurivanje

U vrijeme kad borba protiv korupcije postaje glavnim pitanjem samog opstanka države, krajnje je sebično i kontraproduktivno koristiti pojedine slučajeve za stranačko potkusurivanje. Iz SDP-a su odmah zagrmjeli: to vam je HDZ, to je njegova politika. HDZ, s druge strane, poručuje kako su oni okajali svoje grijehe za razliku do drugih, ali bi bio puno uvjerljiviji kad bi se oslobodio suputnika koji možda nisu krali ali jesu vreću držali, ili su zatvarali oči i uši.

Nekorektno je i netočno i poopćavanje drugog tipa i stvaranje negativnih stereotipa o Dalmatincima i Splićanima, kao nekoć o Hercegovcima, samo zato što problematični tipovi dolaze iz tih sredina. Ovakvih primjeraka može se naći posvuda, oni su samo kriminalci koji ne pripadaju ni jednoj kulturi i ni jednoj političkoj orijentaciji. Oni su naprosto izvan toga, a jedini lijek protiv njih su izoštreni moralni i pravni kriteriji. Njemački je predsjednik podnio ostavku i našao se na sudu zbog jednog hotelskog računa. To je ta krucijalan razlika između nas i njih, između nas na Balkanu i njih na Zapadu.

josip jović

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last