Novosti Hrvatska

Suprotiva

Josip Jović: ‘U ime obitelji’ kao mafijaška organizacija

 Suprotiva

Neočekivanih i gotovo nevjerojatnih 750 tisuća potpisa pod zahtjev za raspisivanjem jednog referenduma, neovisno o njegovu sadržaju, barem na trenutak vraća vjeru u demokraciju, odnosno u mogućnost građana da utječu na donošenje zakona, političkih odluka i u konačnici na uređenje vlastitog života.

Iznenađujući uspjeh ove inicijative, koji je većinu ohrabrio, a manjinu zatekao u nebranom grožđu, došao je nakon nekoliko sličnih inicijativa koje su propale jer nisu mogle prije i visoko podignuti prag potrebnih potpisa, i nakon što su se građani poprilično pasivizirali u osjećaju kako je njihova sudbina u tuđim rukama i kako je demokracija velika, prazna, obmanjujuća forma i kako su tu zapravo ništa ne može napraviti.

Još je jedna pobjeda sadržana u ovih 750 tisuća ljudi koji traže ustavnu definiciju braka kao zajednice muškarca i žene, što, naravno, do jučer nitko nije smatrao potrebnim jer je takva definicija braka bila razumljiva sama po sebi. Možemo, dakle, govoriti o pobjedi razuma nad silnim moralnim relativizmom i nad silnim manipulacijama kojima je svijet izložen i u kojima se sve teže razlikuje dobro od zla, prirodno od neprirodnog, zdravo od bolesnog.

Poligamija, zašto ne?

Protivnici referenduma u prvi su mah odgovorili kako bi netko mogao tražiti određenje braka kao zajednicu dvoje katolika. Već je tim priglupim cinizmom podcijenjen zdrav razum građana, jer, jasno, takav eventualni zahtjev nikada ne bi dobio ni stotinu glasova. Ne može se raditi ni o tobožnjoj neravnopravnosti ni o kršenju ljudskih prava, budući da je ovdje tek riječ o definiciji jedne društvene institucije otvorene svima pod jednakim uvjetima.

Europski sud za ljudska prava o tome je već rekao svoje u skladu s konvencijama UN-a i EU-a o ljudskim pravima, u kojima se brak određuje na isti način na koji hrvatski građani to žele, a što je, uostalom, već napisano u Obiteljskom zakonu. Homo-parovi imaju mogućnost osnivati svoje zajednice koje se, međutim, ne bi mogle nazivati brakom i izjednačavati s njim jer bi to jednostavno bilo besmisleno.

Brak je temelj obitelji, a obitelj je institucionalizirana ne samo kao zajednica ljubavi, nego kao ugovorna zajednica odgovorna za podizanje i odgajanje potomstva, što je u slučaju homoseksualnih zajednica bespredmetno. Brak kao zajednica muškarca i žene u skladu je s prirodnim poretkom, civilizacijom i tradicijom, a omogućavanje braka dvojice muškaraca predstavljalo bi poruku kako je nenormalno normalno, devijantno ispravno. U tom slučaju poligamijski ili poliandrijski brak, brak između brata i sestre, također više nitko ne bi mogao braniti. I mogući pretendenti na takav brak s više bi argumenata mogli govoriti o svojoj neravnopravnosti.

Zagovornici homoseksualnih brakova, zapravo, brak ni ne žele niti im on treba. Oni se samo žele braku narugati. Fascinantni su napori političkog vrha i bliskih mu medija da se opstruira jasno izražena volja građana za raspisivanjem referenduma. Tu volju, tih 750 tisuća − a da je trebalo, bilo bi ih i milijun − premijer Zoran Milanović nazvao je agresijom jedne kulturne manjine?

Vesna Pusić je, ignorirajući ili uopće ne pročitavši Ustav, kazala kako je referendum savjetodavan, a ne obvezujući, što je natjeralo cijelu ekipu ustavnopravnih stručnjaka da upozore na obvezujući karakter referenduma, a negiranje zahtjeva za njegovim održavanjem i neuvažavanje njegovih rezultata dovelo bi, zaključili su, do ustavne krize.

Ivo Josipović dugo je vagao, a onda kao “legalist” kazao da se referendum mora raspisati, s malom rezervom i nadom: ako su ispunjeni svi uvjeti. I odmah zatim dodaje da će se on zalagati za homoseksualne brakove, nazvavši odredbu braka kao zajednice muškarca i žene unošenjem religijskih vrijednosti u svjetovna pitanja, što je čista besmislica. Predsjednik priznaje postojanje navedenih stavova Europskog suda i europskih konvencija, ali poziva se na suprotne odluke nekih britanskih i njemačkih sudova, kao da Hrvatsku obvezuju odluke sudova drugih država, a ne europska pravna praksa.

Mato iz iste ulice

U kampanju protiv udruge “U ime obitelji” uključili su se agilni i beskrajno bahati TV baje Zoran Š. i Aca S., zatim stanoviti pjevač Mile K., vodeća moralna balkanska horizontala Severina V. i drugi, vrijeđajući i omalovažavajući sveudilj inicijatore i potpisnike zahtjeva za raspisivanjem referenduma, sve koji misle poput njih i u konačnici cijeli narod. Ali ipak je najbizarniji i najsmješniji bio istraživački angažman vodećeg zagrebačkog tjednika.

U njemu smo mogli pročitati kako su Željka Markić, Ladislav Ilčić, Renata i Krešimir Planinić i ostali organizatori akcije “U ime obitelji” kumovi, a kum podsjeća na mafiju, koja je opet snažno obiteljski vezana. Svi oni, oho-ho, imaju firme, automobile, stanove, kao što je nekoć otkriveno kako sindikalni vođa koji je nešto rogobario protiv Vlade ima plaću, a vođa seljačke pobune traktor!

Otkriveno je kako Ilčić u Varaždinu ima čak tri nekretnine, jedan stan u kojemu stanuje njegov brat i dva vrta. A opet, kakve li blamaže, otac odvjetnika udruge Krešimira Planinića u bliskim je vezama s Ilčićevim ujakom. Željka Markić navodno je članica opskurne katoličke organizacije “Opus Dei” i, uopće, iza cijele akcije stoje grozni biskupi. I još jedan definitivno diskreditirajući detalj: Željka Markić stanuje u ulici u kojoj živi i sudac Ustavnog suda Mato Arlović. I sada ono najozbiljnije.

Predsjednik saborskog Odbora za politički sustav Petar Grbin otkriva da njegova stranka razmišlja o promjeni Ustava prije referenduma kako bi se referendum neutralizirao. Politička elita i na ovoj je temi jasno ilustrirala svoj boljševički mentalitet, ne samo da ne poštuje demokratski izraženu volju građana, nego opstruira cijeli ustavni poredak kad joj nešto nije po volji, umjesto da ga štiti.

josip jović

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 21FirstPrevious[1]2345678910Last