Novosti Hrvatska

Suprotiva

Josip Jović: Jesu li Pariz i Rim na Balkanu?

Suprotiva

Foto: AFP PHOTO

Kad u nas navijačke skupine prave nerede na stadionima i na ulicama, kad vrijeđaju suparničke momčadi i igrače na nacionalnoj ili rasnoj osnovi, redovito ćemo slušati komentare kako je to, eto, dokaz da smo mi Balkanci, daleko od Europe i kako takvi ispadi huliganstva, mržnje i netolerancije ne prolaze tamo u kulturnom europskom svijetu. No što ćemo s tom teorijom kad iste scene gledamo i u europskim prijestolnicama, kao ovih dana u Parizu i Rimu.

Osvajanje francuskog prvenstva, dvadesetak je tisuća navijača Paris Saint Germainea proslavilo na svoj način. Bocama su gađali nogometne zvijezde na pozornici, napali su policiju, razbijali izloge, ozlijedili šesnaest ljudi. Rimski klub Roma kažnjen je s pedeset tisuća eura jer su njegovi poklonici rasistički vrijeđali dvojicu crnoputih nogometaša Milana.

Dobro se sjećamo najtragičnijeg događaja vezanog uz sport koji se dogodio na bruxelleskom stadionu Heysel 1985. godine, uoči utakmice finala Lige prvaka između Liverpoola i Juventusa, kada su navijači engleskog kluba prouzročili smrt 39 ljudi, uglavnom Talijana, zbog čega su svi engleski klubovi pet sljedećih godina bili izbačeni iz svih europskih natjecanja.

Huliganski izgredi jedno su vrijeme bili redovita slika engleskih stadiona, koja je privremeno promijenjena zahvaljujući oštrim sankcijama, a ne povećanoj kulturi. No i sada se nerijetko sa stadiona može čuti famozno hukanje upereno prema tamnoputim igračima. Žrtva toga hukanja bio je i engleski reprezentativac Rio Ferdinand. Sad nevezano uz sport, tamo malo dalje, preko oceana, svako malo netko postavi bombu u kontejner, uzme strojnicu pa opali po učenicima i prolaznicima.

Otmice i silovanja nisu na Zapadu ništa rjeđi negoli u nas.

Bez samopoštovanja

Osim divljaštva, uz Balkan se nepravedno vežu i pojave ratova ili pak korupcije i nepotizma, kao da dva ratna i genocidna pohoda u prošla dva stoljeća, koja su odnijela milijune ljudskih života, nisu došla iz velikih europskih država, danas osovine Europske unije, kao da se i dandanas slični ratovi za dominaciju i iskorištavanje ne vode diljem svijeta i kao da mnoge korupcijske afere u nas nisu uvezene. Ni jedna banka ni telekomunikacije nisu prodani i ni jedan veliki posao nabave opreme nije sklopljen bez podmićivanja ili, kako se to ljepše kaže, provizije, samo što se to tamo u bijelom svijetu naziva lobiranjem.

U temelju te sklonosti da sve loše kolektivne i pojedinačne osobine pripisujemo sebi stoji idealizacija Europe (i Amerike), s jedne strane, te nedostatak samopoštovanja, s druge strane. Europa, pa i njezina gospodarsko-politička asocijacija, doživljava se u našim političkim elitama i u običnom puku pretežno kao carstvo blagostanja, slobode, beskonfliktnosti i mira, što je daleko od stvarnosti i što je baš rezultat nepoznavanja te stvarnosti.

Osim evidentne tehničke superiornosti, sve drugo je krajnje upitno i problematično.

Mi sami nismo u stanju organizirati red i pravni poredak, nismo u stanju upravljati vlastitom imovinom pa nam treba netko izvana tko će to preuzeti umjesto nas samih. Uvijek je strana marka odjeće, obuće, tjestenine ili sira privlačnija od domaće. Radije ćemo strana imena umjesto obiteljskih i narodnih davati svojoj djeci i upotrebljavati strane pojmove umjesto onih iz materinskog jezika.

I sve što se pojavi tamo vani, taman da je perverzno i iščašeno poput homoseksualnih brakova, za nas je automatski napredno i uzorno, nešto što bezuvjetno moramo slijediti i oponašati. Dobrim dijelom i spomenuto navijačko huliganstvo posljedica je upravo takvog oponašanja. A čini se kako baš taj mentalitet, to oslanjanje na tuđu pamet i tuđu volju i na nekritičko prihvaćanje svega što dolazi iz velikog svijeta, među ostalim, kumuje gospodarskom, moralnom i političkom propadanju hrvatskog društva i čovjeka.

Zagledanost preko plota

Taj mentalitet sjajno je nedavno demonstrirala europejka Vesna Pusić, ministrica vanjskih poslova države koja joj samo služi kao platforma za pravljenje karijere. Objašnjavajući razloge zašto nam treba europski novac za pelješki most, pored ostalih razloga, istaknula je famoznu transparentnost. Tek tada će se, misli ona, znati za svaki utrošeni novčić i neće biti manipulacija, izmišljenih troškova i pranja novca. Ona ovakvim stavom, dakle, zorno pokazuje kako ne vjeruje Vladi u kojoj je potpredsjednica, resornome ministru, koji je iz njezine stranke, i na koncu samoj sebi.

Usput rečeno, Hrvatska iz europskih fondova za izgradnju mosta očekuje upravo onoliko sredstava koliko je već uplatila u proračun Europske unije. Ili još jedan svježiji primjer. Premijer Zoran Milanović jednom je građaninu Vinkovaca, koji mu je, dok je on davao izjavu za medije, dobacio da tu nije dobro došao, uzvratio: Eto, to vam je Balkan. U Engleskoj ili Njemačkoj bi ga, međutim, gađali jajima.

Kompleks manje vrijednosti na koji smo pristali hrvatskom je i drugim balkanskim narodima nametnut od stranih, bivših i sadašnjih, kolonijalnih gospodara. Evo i Michel Platini, predsjednik UEFA-e, prijeti našem nogometu eliminacijom, nimalo taktično upozorava vodeće ljude u državi, a o nemilim događajima u svom gradu nije rekao ni riječi. Ne znači sve ovo traženje utjehe, jer i drugdje nije puno bolje stanje, niti je ignoriranje ružnih pojava u nas, ali nam u borbi protiv njih zagledanost preko plota neće nimalo pomoći.

JOSIP JOVIĆ

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last