Uvrijeđen i gnjevan premijer Zoran Milanović je, isprovociran pitanjima na koja nije znao odgovarati, napustio zasjedanje Sabora, što je izazvalo nelagodu čak i njegove stranačke vojske. Protivnici su lagano trijumfirali, ali za njega je najgore što je postao pomalo smiješan i predvidiv, nalikujući na Zdravka Mamića. Čovjek na njegovu mjestu morao bi imati uvijek spremne odgovore, nikada ne bi smio gubiti kontrolu, a i na najneugdonija bi pitanja morao uzvraćati smiješkom, nuditi nadu, a ne sijati defetizam, bez obzira koliko mu bilo teško.
Umjesto toga, on je naprosto pobjegao, prezreo najviše zakonodavno tijelo, zastupnike je javno vrijeđao i u sebi psovao. Bio je zreo jedino za podnošenje ostavke. A teško jest i te silne teškoće ne bi smjele biti razlogom ni za čije...
Umjesto toga, on je naprosto pobjegao, prezreo najviše zakonodavno tijelo, zastupnike je javno vrijeđao i u sebi psovao. Bio je zreo jedino za podnošenje ostavke. A teško jest i te silne teškoće ne bi smjele biti razlogom ni za čije...
