Novosti Hrvatska

suprotiva

Josip Jović: Mamićev stil zaživio i u sabornici

 suprotiva

Uvrijeđen i gnjevan premijer Zoran Milanović je, isprovociran pitanjima na koja nije znao odgovarati, napustio zasjedanje Sabora, što je izazvalo nelagodu čak i njegove stranačke vojske. Protivnici su lagano trijumfirali, ali za njega je najgore što je postao pomalo smiješan i predvidiv, nalikujući na Zdravka Mamića. Čovjek na njegovu mjestu morao bi imati uvijek spremne odgovore, nikada ne bi smio gubiti kontrolu, a i na najneugdonija bi pitanja morao uzvraćati smiješkom, nuditi nadu, a ne sijati defetizam, bez obzira koliko mu bilo teško.

Umjesto toga, on je naprosto pobjegao, prezreo najviše zakonodavno tijelo, zastupnike je javno vrijeđao i u sebi psovao. Bio je zreo jedino za podnošenje ostavke. A teško jest i te silne teškoće ne bi smjele biti razlogom ni za čije radovanje, jer se svi građani ove zemlje, bez obzira na političku orijentaciju, nalaze u sve težem položaju. Kako stvari idu, u pitanje će doći i socijalne pomoći i zdravstvena osiguranja i mirovine.

Već nakon tri mjeseca proračun se mijenja, jer su prihodi manji za 4 posto od planiranih, iako su porezi povećani. Nezaposlenih je blizu četiristo tisuća, odnosno osam posto više nego u istom razdoblju prošle godine, a najvljuje se otpuštanje još deset tisuća zaposlenih u javnom sketoru. Vanjski je dug konačno premašio sto posto BDP-a.

Vladini odgovori

Što u odnosu na takvo stanje nudi Vlada, kakvu perspektivu otvara? Uglavnom ništa ! Sva je sretna kad se izgradi jedan pogon u Slavoniji, ili kad s Dankom Končarom potpiše ugovor o prodaji “Brodotrogira”, uz osobno kumstvo premijera, dva potpredsjednika i resornog ministra, i to za jednu kunu s državnim ulogom od 360 milijuna kuna i uz oslobađanje od potraživinja, bez bankovnih garancija investitora o ulaganju predviđenih dvije milijarde kuna do 2018. (!), još uz sporazum kako će mu se omogućiti sve pogodnosti u skladu sa Zakonom o strateškim investicijama, koji omogućuje jednostavnu koncesiju na pomorsko dobro ili otuđene javnog dobra bez posebne procedure.

Jedini je, izgleda, konkretan odgovor Vlade na gospodarske probleme daljnja rasprodaja državne imvine. U prvom su redu preostala državna banka i osiguraajuće društvo, sutra naftovod, autoceste, željeznice, elektroprivreda... Milanović priča kako se neće prodavati resursi, nego samo trgovačka društva, kao da ta društva ne raspolažu resursima, kao da se prodajom centrale ne prodaje i rijeka. I sve to radi tekućeg krpanja državnog proračuna. U svim prodajama i rasprodajama redovito se za veliki novac angažiraju strani konzultatnti, kao da domaći nisu u stanju procijeniti vrijednost imovine, koji će opet raditi u korist stranih kupaca. Ah da, velika je perspektiva i skori ulazak u EU, što opet nije smetalo Milanoviću naći se u Mostaru s premijerima triju susjednih država kako bi se razglabalo o gospodarskoj integraciji zapadnog Balkana.

Sada kada je već sve gotovo probudila se tradicionalna naknadna pamet. Govori se o nizu problema s kojima će se naše gospodarstvo suočiti: konkurencija jačih igrača sa Zapada koju domaći proizvođači neće izdržati, otežani uvjeti izvoza u zemlje CEFTA-e zbog uvođenja carina za naše izvoznike, pa zbog toga preseljenje proizvodnje u te zemlje i ukidanje radnih mjesta, vize za državljanje iz istočnih zemalja koje će smanjiti dolazak turista. Najveće se nade polažu u navodno izdašne europske fondove, pri čemu se računa kako na svaki euro koji smo obvezni bezuvjetno uplaćivati u zajednički proračun možemo računati, ali eventualno i uz ispunjavanje strogih uvjeta, na dva i nešto više eura iz tih fondova.

Nu, tu računicu valja još malo korigirati. Godišnjoj članarini od nekih 520 milijuna eura valja dodati 240 milijuna carinskih prihoda koji postaju prihod europskog budžeta te 5 posto PDV, što iznosi daljnjih 240 milijuna eura, koji također odlaze izravno u bruxellesku blagajnu. Idealan omjer mogao bi biti neriješen. Premijerova poruka zabrinutim poduzetnicima, poljoprivrednicima i ribarima glasi: sada ste svi na zajedničkom tržištu od petsto milijuna ljudi, široko vam polje, snađite se, morate biti bolji, kvalitetniji, prodorniji. No, ni najveća i najuspješnija gospdarsva nisu lišena pomoći države, politike i političara, osobito kad je riječ o strateškim interesima.

I baš na ovoj razini dolazimo do najslabije točke europskih integracia. Uvijek dosljedno i bespogovorno spremni na popuštanje, na pristajanje, na odricanje, na slijepu i revnu poslušnost, bez minimuma osobnog i nacionalnog dostojanstva, naši su političari u pravilu više u funkciji tuđih, nego domaćih interesa, više uvažavaju europske moćnike nego vlastiti narod.

Samoubilački koraci

Na gospodarski pojas, Južni tok, banke, Inu itd. već smo zaboravili. U posljednjim koracima tog mitskog približavanja i ulaska u EU činimo nove samoubilačke korake. Hrvatska se vlast dala ucijeniti, odrekavši se milijarde dolara potraživanja od Ljubljanske banke, oštetivši i brojne građane i još se vodeća garnitura otišla pokloniti pred slovenskim parlamentom u znak zahvalnosti u stilu one pjesme “fala ča si me zgazi“.

Ugovor o prepuštanju MOL-u upravljačkih prava nad Inom neće se mijenjati unatoč njegovu dokazanom sklapanju preko kriminala. Vlada je, nakon intervencije njemačkog vicekancelara, koji štiti Deutsche T, panično demantirala namjeru osnivanja nove tvrtke za telekomunikacije, mađarski predsjednik kao gost Ive Josipovića traži da odustanemo od gradnje hidrocentrale na Dravi. Prošek je, mogao je i vino, ministar poljoprivrede zabranio iako to nitko nije ni tražio. Banalno ali znakovito.

josip jović

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last