Novosti Hrvatska

Suprotiva

Josip Jović: Dogovoreni rat i fašistička država

Suprotiva

Foto: Damir GLIBUŠIĆ / CROPIX

Tuđmanova je Hrvatska druga Endehazija, pršti s naslovnice Novosti, lista Srpskog narodnog vijeća, kojega financira država, i iznad intervjua s profesorom povijesti na Riječkom sveučilištu Vjekoslavom Pericom, koji svoje knjige objavljuje uglavnom u Beogradu, što je legitimno, ali i signifikantno.

“Tuđmanova Hrvatska”, da ne bude zabune, u osnovi je ova i svaka nezavisna i suverena Hrvatska. A argumenti za ovu tvrdnju su isključivo simboličke naravi: ikonografija, riječi, novčana jedinica, vojno nazivlje, grb, Crkva.

Sve to što ovaj nazovi povjesničar navodi kao elemente istosti postojalo je puno prije i Tuđmanove i Pavelićeve Hrvatske. No još je gore što on propušta bilo kakvu ozbiljniju usporedbu dviju država u različitim povijesnim razdobljima.

Ako se traže sličnosti, onda je to u prvom redu volja hrvatskog naroda za samostalnošću i pobuna srpske manjine protiv jedne i druge države.

Ali i razlike su goleme. “Tuđmanova Hrvatska” je demokratska država zbog referenduma kojim se osamostalila, zbog višestranačkih izbora i jednakosti svih građana pred zakonom, dok je Pavelićeva bila diktatura s logorima i rasnim zakonima.

Sve su to, međutim, sitnice koje Pericu ne zanimaju. Njegovi motivi nemaju veze s povijesnom znanošću ni s objektivnošću, oni su sasvim druge prirode. Kao dijete oficira JNA i pripadnika privilegirane jugoslavenske klase, na Jugoslaviju gleda s nostalgijom, ali i s velikom nadom.

Hrvatska je za njega jedno političko, a, vjerujem, i osobno traumatično iskustvo. Zato su mu Tuđman i Milošević posve isto. HDZ je fašistička stranka, pa dakle i Tuđman je fašist, u konačnici i država.

Smeta mu, kao onome tko želi podjele, čak i naziv zajednica u imenu te stranke. Projekti etničkih država su, veli on, propali, nema uopće govora o raspadu bivše države, ona se naprotiv očuvala u sportu i muzici, postjugoslavenska generacija hoće natrag.

Silno ga raduje kad uz zajedničku sliku hrvatskih i srpskih tenisača s australskog turnira Novak Đoković dopisuje na Twitteru: “Jugoslavija, Jugoslavija”, a Ivo Karlović komentira: “Uf, koliko je nas, naših ovdje.”

Naravno, svatko u ovoj zemlji može govoriti što ga je volja, što je također velika razlika između ove i one države, ali je ipak veliko pitanje može li studentima svatko predavati što ga je volja.

Slučaj Poljaković

Može li profesor suvremene povijesti na hrvatskom sveučilištu koji tvrdi da je ova država fašistička i dalje ostati profesorom povijesti. Izgleda ne samo da može, nego i da mu takav stav upravo omogućuje takvu poziciju, naročito kad je u pitanju ministarstvo na čijem se čelu nalazi Željko Jovanović.

Profesor Ivo Poljaković, usporedbe radi, izgubio je radno mjesto na jednom drugom sveučilištu samo zbog benigne (i točne) izjave kako je homoseksualnost neprirodna.

I neke druge, važnije ličnosti sviraju na istoj valnoj dužini. Tako Stjepan Mesić, još jednom, ovaj put na promociji ruskog izdanja svoje knjige “Kako se raspala Jugoslavija”, reče kako se Jugoslavija nije trebala raspasti, a raspala se zahvaljujući suradnji Miloševića i Tuđmana, koji su rat planirali i koji su cijelo vrijeme rata komunicirali i nikada ništa loše jedan o drugom nisu rekli, dok su nevini izginuli.

Rat, pokrenut radi osvajanja teritorija, bio je nepotreban, jer nitko nije pomakao granice, što, naravno, nije točno.

U BiH je praktički nastala nova država, a da nije bilo hrvatskog otpora i obrane, granice bi se i na štetu Hrvatske zacijelo pomjerile, što je i bio osnovni cilj agresije. Mesić je, kao što znamo, u Haagu optužio državu za agresiju na susjednu državu i za etničko čišćenje.

Ali on je, kako doznajemo iz bilješki WikiLeaksa, i prije Oluje, a nakon Bljeska, američkom ambasadoru Galbraithu govorio o etničkom čišćenju.

Mesićev krug

Mesić nije šala. Ta on je, osim što je “bivšeg predsjednika” pretvorio u instituciju, nositelj visokog međunarodnog priznanja člana Svjetske akademije znanosti i umjetnosti, akademije koju je radi promicanja specijalnih političkih ciljeva osnovala čuvena masonska loža zvana Rimski klub.

Slično njemu, i premijeru Milanoviću se omaklo ono o građanskom ratu, a predsjednik Josipović “Documenti”, organizaciji koja ustrajava na postavci o jednakoj krivnji za rat i zločine, odaje priznanje za “iznimno uspješno suočavanje s prošlošću”.

Vesna Pusić nije odustala od tvrdnji o agresiji Hrvatske na BiH. Odvjetnik Anto Nobilo, pretrpjevši ozbiljan šok nakon oslobađajuće presude Markaču i Gotovini, sada s velikom nadom očekuje presude hrvatskim generalima iz BiH u kontekstu međunarodnog sukoba i agresije.

I strašno mu smeta glorifikacija Tuđmana i njegova sve veća popularnost. General Ivo Jelić, prvi zapovjednik slavne Četvrte brigade, danas tvrdi kako je rat bio dogovoren!?

Kandidat za župana Ivan Grubišić ustvrdi da je Jugoslavija bila jedna sređena zemlja i kako nismo trebali ući u rat!? Trebali smo se, valjda, prepustiti volji i naumu Slobodana Miloševića. Pobuna protiv postavljanja spomenika Franji Tuđmanu ima istu političku inspiraciju kao i povijesni osvrt profesora Perice.

Jesu li sve ovo tek negativne emocije ili ludilo u kojemu ima sistema, odnosno subjektivna redifinicija prošlosti u cilju povratka u nju, pri čemu se računa na opću depresiju u kojoj je mnogima sve postalo svejedno?

JOSIP JOVIĆ

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 15FirstPrevious[1]2345678910Last