Prije četiri godine, čim je službeno proglašena Kerumova izborna pobjeda, moj mobitel se počeo usijavati od podrugljivih SMS-ova koji su stizali s različitih prijateljskih strana. Nakon prve runde zlostavljanja u pisanoj formi, uslijedila je i druga, usmena, dakle, bez kraja i konca. Svaki Ljubo iz Siska osjećao je tih dana neodoljivu potrebu iživljavati se nad tragičnim usudom moga grada općenito i moje malenkosti pojedinačno. Stjeran u stupicu pred tolikim kvaziduhovitim napadima, bio sam prisiljen zaigrati, štono bi šahisti kazali, “talijansku obranu”.
Nakon što bih stoički otrpio prvih nekoliko rafala dosjetki, usrdno bih zamolio za malo strpljenja i pažnje. “Okej, ljudi”, zavapio bih, “u pravu ste, svaka vam piva, ne mogu se oprati od sramote što živim u gradu či...
Nakon što bih stoički otrpio prvih nekoliko rafala dosjetki, usrdno bih zamolio za malo strpljenja i pažnje. “Okej, ljudi”, zavapio bih, “u pravu ste, svaka vam piva, ne mogu se oprati od sramote što živim u gradu či...
