Novosti Hrvatska

suprotiva

Josip Jović: Bijesni juriši na Katoličku crkvu

 suprotiva

foto: Cropix

Silna protucrkvena kampanja, sa zahtjevima za raskidanjem ugovora s Vatikanom, za ukidanjem vjeronauka i za ograničavanjem, pa i zabranom društvenog djelovanja, te s pričama o prevelikoj raskošnosti Crkve i o masovnim pojavama pedofilije među svećenicima, iz dana u dan dobiva sve šire razmjere, nove sadržaje i nove aktere, tako da se već sada može govoriti o pravom sturmu kakav nije upamćen od onih prvih godina poslije Drugog svjetskog rata, kad su neki revniji borci za napredno društvo uvodili čak i konje u crkvu, što bi se danas protumačilo kao umjetnički performans. Vidjeli smo pravu opsadu zagrebačke prvostolnice, i neke deformirane ljude naoštrenih zubi oko nje, pa golog muškarca u njoj i dimnu bombu ispred splitskog Sjemeništa, što je jedan od bivših svećenika s razumijevanjem opravdao u stilu: dobili su što su tražili.

Više je nego poučna i ova priča oko eksplozije na Trgu bana Jelačića i silan napor da se ona predstavi kao terorizam, koji se definira kao nasilje s političkim motivima. Šef zagrebačke policije morao se čak ispričati zbog svoje prve nepromišljene izjave kako se radi tek o obijesti skupine mladića. Naravno, ta bomba je tako dobro došla vladajućim krugovima da se prikaže kao rezultat izjave jednog biskupa, koji je spomenuo potrebu nove oluje i uopće militantnog govora Kaptola. Još kad se saznalo da su u akciji sudjelovali i sin HDZ-ovca te nećak Zvonka Bušića, puna šaka brade.

Zanimljivo, isti se medijsko-politički mainstream iz petnih žila upinje odbaciti svaku primisao o terorističkom djelu u slučaju dviju prethodnih bombi u blizini Zagreba u izvedbi Voje Smederevca. Nesretna Judith Reisman nije, kako sama kaže, očekivala toliku količinu nasilja i mržnje niti je to igdje drugdje doživjela. I sve zbog toga što ima neko svoje mišljenje o spolnom odgoju i što je iznijela činjenice da je idejni začetnik tog “odgajanja” djece bio notorni pedofil. Nitko od ovih koji su je na nož dočekali nije ni čuo ni za Judith ni za Kisneyja, ali oni znaju da ona ima pogrešna stajališta. Čak šest udruga potpisalo je peticiju protiv njezina prava na govor s “ni pas s maslom” optužbama: lažna znanstvenica, promicateljica govora mržnje, homofob, fašist, antisemit.

Šok, bez srama i isprike, bio je potpun kad se saznalo da je profesorica Reisman židovka i da joj je cijela obitelj stradala od nacizma. U novinarskom domu su je vrijeđali, u Saboru su vladajući tražili zabranu njezina ulaska, na Filozofskom je onemogućen njezin nastup, zabranjeno je prikazivanje cijelog filma o Kinseyju nakon što je ukinuta TV emisija s fragmentima tog filma. Na Fakultetu političkih znanosti doček joj je priredilo nekoliko studenata s napisanim pitanjima koja su redovito išla na diskreditaciju osobe, a najžešći je bio dekan Nenad Zakošek, poznat još kao osnivač UJDI-ja, koji nije propustio prigodu optužiti Katoličku crkvu za indoktrinaciju mladeži. Studenti na društvenim fakultetima zaista su izvrgnuti indoktrinaciji od pretežno lijevo nastrojenih nastavnika, a u tom pogledu stanje je puno gore nego sedamdesetih godina, kad su, primjerice na FPZ-u, predavali ugledni profesori. Dr. Reisman zapravo je ispala kolateralnom žrtvom obračuna s Crkvom.

Odnos prema njoj posredno je odnos prema Katoličkoj crkvi s obzirom na identičnost stavova. Postoji jedan nevjerojatan uvjetovani refleks jedne vrste ljudi kojoj je Crkva uvijek i dosljedno negativan orijentir. Što god ona kaže, za što god se zalaže, oni su protiv. Tako i u ovom slučaju. Postoje udruge koje su izrazito već u svom nazivu ili programu negativno određene. Jedna se tako zove “Nisam vjernik”! Ili, udruga “David”, poput neke detektivske agencije, poziva građane da prijavljuju neetična ponašanja vjerskih institucija, a glavni joj je zadatak istraživanje “kriminalne povijesti Crkve”!

Teško je, naravno, zaobići sve obojeniju državnu televiziju. Voditelj Dnevnika 3 najavio je prilog o gostovanju američke profesorice kazavši kako ona govori, a nitko je ne sluša. Najavu je demantirala sama vijest koja pokazuje upravo rijetko veliko zanimanje. Aca Stanković je svojim isljedničkim tonom nasrnuo na don Damira Stojića. Onda smo u emisiji o odnosu crkve i države imali priliku pogledati propagandni uradak koji započinje filmom o Stepincu kao ustaši, onda se Crkva optužuje što je 1990. podržala HDZ i što, a to joj je najveći grijeh, nije zaplovila Savom i Dunavom. I ono posebno karakteristično.

U stilu hladnog rata, u kojemu jedna strana rado prima disidente protivničke strane, tako smo i u ovom prilogu, a to je inače česta praksa svih medija, mogli vidjeti kako kritički o Crkvi govore Pofuk, Pilsel i Gruenfelder. Nedostajao je samo don Ivan. Denis Latin na svom Facebooku piše kako jednostavno mrzi Crkvu. U opći trend pokušao je uskočiti mlađahni plesač i pjevač Marko Tolja izrugujući se svećenicima. Imenovanje teologinje na mjesto urednice zabavnog programa već je izazvalo uzbunu.

Ni umjetnički doprinos ne izostaje. Gospa lezbijka na plakatima, poljupci u usta Bandića i Bozanića, film “Svećenikova djeca” i predstava “Fine mrtve djevojke”... U potrazi za izvorima ovog bjesomučnog juriša na Crkvu lako bismo došli do liberalnog totalitarizma, kroatofobične jugokomunističke baštine i konkurentskih religija. Pravo objašnjenje ove opsjednutosti i strasne mržnje nije moguće bez pomoći individualne psihoanalize.

Josip Jović



Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 21FirstPrevious[1]2345678910Last