Novosti Hrvatska

suprotiva

Josip Jović: Zakon o golfu bio je mačji kašalj

 suprotiva

/NIKOLA VILIĆ / Cropix

Nekako u isto vrijeme čuli smo kako nam bivša novozelandska premijerka i sadašnja šefica razvojne agencije UN-a Helen Clark savjetuje neka ne prodajemo nacionalno bogatstvo i krupnu gospodarsku infrastrukturu te Vladinu najavu Zakona o strateškim investicijama, kojim se upravo ta rasprodaja pušta na velika vrata.

Sada nam je konačno jasno zašto se zadnjih mjeseci pa i godina toliko okrivljivalo zakone i administraciju za neefikasnost i sporost i navodilo baš to kao glavni razlog izostanka investicija i to naročito stranih.

Pri tome su redovito izostajali primjeri tih namjeravanih investicija kojima je strašna birokracija stala na put. I što je najgore, ovim su se izgovorom najčešće služili ljudi iz Vlade, dakle isti oni koji, ako žele i znaju, mogu srediti stanje u upravi i sudstvu i donositi najbolje zakone. Uvijek smo se pitali kako tih prepreka nije bilo kad su preuzimane banke ili telekomunikacije?

Odgovor o razlozima te halabuke protiv administracije, koja, nemamo iluzija, nije inače nimalo sjajna, ponajprije kad je riječ o potrebama građana, dao nam je Prijedlog zakona o strateškim investicijama, koji je na javnoj raspravi bio punih šest dana i uskoro će biti usvojen u Saboru.

Na prodaji Plitvička jezera

Prema novim zakonskim rješenjima opća ili javna dobra (šume, polja, izvori, jezera, rijeke, nepokretna kulturna dobra) moći će Vladino povjerenstvo izravnom pogodbom prodati velikim ulagačima, pri čemu će se i preko privatnog vlasništva prelaziti kao mokrom krpom. Zakon o golfskim igralištima bio je samo mačji kašalj. Stvar zaista zvuči šokantno.

Teoretski, mogla bi se prodati Plitvička jezera, Arena, Eufrazijeva bazilika, izvor Jadra, Crveno jezero ili čak Dioklecijanova palača. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak i premijer Zoran Milanović ovu ideju opravdavaju velikim brojem nezaposlenih i potrebom ubrzanja zakonskog postupka potrebnog za ulaganje. Prvo je neuvjerljivo, drugo je netočno.

Kupci će biti strane firme koje će prije angažirati svoje izvođače nego naše. Ako se radi o stvarnim gospodarskim investicijama, a ne o mešetarenju i vladanju izvorima života samog, ista svrha se mogla postići u okviru postojećih prostornih planova i principom koncesija.

Štete će za državni proračun i za građane, u vidu najavljenog oslobađanja od poreza i povećanja cijena usluga, primjerice vode i struje, biti neusporedivo veće. Ne radi se nadalje niti samo o ubrzanju procedure, jer je riječ o bitnom zadiranju u postojeće zakone i u Ustav. Milanović će citirati samo onaj članak Ustava koji govori o slobodi poduzetništva, ali ne i one članke koji govore o općem dobru, suverenitetu, privatnom vlasništvu, itd.

On kao da ne razumje da je svaka sloboda pa i poduzetnička ograničena slobodama i pravima drugih i svih zajedno, pri tome, apsurdno, podcjenjujući inteligenciju onih koji se protive Zakonu. Vlada razvlašćuje lokalnu samoupravu u ovim poslovima i kao krunski argument nudi nam ono “morate nam vjerovati”, što nakon svih gorkih iskustava doista nije lako. Kao dobra okolnost u vezi najavljenih promjena u raspolaganju javnim dobrima pojavio se nagli, prešutni i spontani konsenzus.

Tako su identične, negativne stavove zauzeli, primjerice, Komisija Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax, GONG, Transparency international, Zelena akcija, Pravo na grad, Udruženje hrvatskih arhitekata, Hrvatsko kulturno vijeće…, ljudi i institucije koje o nizu drugih pitanja obično imaju različita mišljenja. Ne treba sumnjati da po ovom pitanju nema razlike između birača HDZ-a i SDP-a.

No suglasnost, na drugim pozicijama, postoji i među onima koji su na vlasti ili na nju reflektiraju, među vrhovima političkih stranaka, među tzv. političkom elitom, kao što taj konsenzus postoji već više od petnaest godina. Zakonski su prijedlog podržali poduzetnici iz vrha HDZ-a, predsjednik Tomislav Karamarko je kazao da Crkva ima pravo biti protiv, ali nije rekao što on misli, dok je tek Odbor za gospodarstvo ove stranke izrazio svoje protivljenje. Na aktualnom satu posljednje saborske sjednice nitko nije postavio ni jedno pitanje, što se može tumačiti i kao znak slaganja

Narod nije važan

Hrvatski ministri ugovore o prodaji brodograđevne industrije nose na odobrenje u Bruxelles, Vlada je odlučna u daljnjoj rasprodaji nacionalnih dobara, uvodi protuprirodni i amoralni spolni odgoj u škole, ozakonjuje stvaranje i rađanje djece bez roditelja, a pri svemu tome, u tom zadiranju u samu moralnu i ekonomsku bit društva, u samu esenciju nacionalnog i osobnog postojanja ne pita nikoga ništa.

Točnije, ne zanima je što o svemu tome misli narod, građani, birači, ali je jako zanima i to joj je jedino važno, mjerodavno i obvezujuće što želi, što hoće neka elita koja joj je nadređena, koja joj zapovijeda, po čijoj je milosti došla na vlast i čije zadatke bespogovorno izvršava. Ne treba se bojati, Vlada će odustati od najavljenog poreza na nekretnine, ne zbog gunđanja građana, nego zbog preporuke MMF-a koji štiti imovinu banaka.

I što su udaljenije od građana, skrivajući svoju nesposobnost i loše namjere praznom retorikom, vlasti su sve arogantnije, donoseći zakone bez rasprave i konspirativno, usput anatemizirajući oponente. Ali zato će Dnevnik HTV-a slavodobitno najaviti prilog iz Sabora: Milanović opet pomeo oporbu! Nazdravlje!

josip jović

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 4FirstPrevious[1]234Last