Novosti Hrvatska

SUPROTIVA

Josip Jović: Nedosljedni kriteriji nevladinih udruga

SUPROTIVA

Unatoč padu BDP-a, zaposlenosti, plaća i mirovina, u zadnjih je mjesec dana porastao rejting vodeće stranke u Kukuriku koaliciji, dok je rejting one druge stranke iz iste koalicije pao. Također, po popularnosti premijer je preskočio vođu oporbe, dok je nekrštena vodica na Pantovčaku neprikosnoveno prva.

Eto, to su rezultati velike smjene na Hrvatskoj televiziji, koja je objavila ovu neobično važnu i uzbudljivo vijest u svojoj glavnoj informativnoj emisiji. Vladajući su dobro shvatili kako se više isplati osvojiti najutjecajniji medij nego rješavati teška ekonomska i socijalna pitanja zemlje. I kao izvrsni učenici Vladimira Iliča znaju kako je ključ svake efikasne politike baš kadrovska politika i kako nema demokracije za klasnog neprijatelja.

Vlada i Sabor, što je još jedna važna politička poruka, s prezirom su odbacili ideju takozvane javne televizije kao priču za malu djecu, pretvorivši je, bez velikih kolebanja i snebivanja, bez iluzija i bez ostatka, u državnu, točnije partijsku televiziju, oduzimajući sebi pravo na kritički stav o nekoj eventualno budućoj vlasti i budućoj televiziji kad se bude vraćalo milo za drago. A, bez brige, doći će i takvo vrijeme.

Duhovna TV klima

Nakon promjene Zakona o HRT-u, po žurnom postupku i prema unaprijed napravljenim listama, s uredničkih položaja maknuto je između četrdeset i pedeset ljudi, što je, kako su već primijetili neki analitičari, čistka koja je nadmašila one iz 1971., 1990. i 2000. godine. Vrijedan divljenja je mladi privremeni ravnatelj, koji se upustio u tako neugodan posao unatoč svojoj mladosti i unatoč svojoj privremenosti.

Ali tu nipošto nije kraj, kadrovsku će regeneraciju dalje nastaviti urednici pojedinih programa. Naravno, jedini kriterij za ovu veliku promjenu, objašnjeno je, bio je stručni i profesionalni. Kao, morali su otići politički i nestručni kadrovi, a svi koji su došli satkani su od suhog profesionalizma i izuzetnih sposobnosti. U pripremanju zakonskih promjena neprestano se papagajski, bez i jednog argumenta, ponavljalo o uređivačkoj, financijskoj i programskoj krizi, a sad će nastupiti era ozdravljenja zahvaljujući novim, zdravim snagama.

Činjenice, kad bi nekom bilo stalo do njih, govore kako je HTV od 1999. izlazio iz velikih gubitaka koje mu je natovario Mirko Galić, izabran upravo po istom ovom modelu po kojemu će se birati i novi glavni ravnatelj, da je rasla gledanost zadnjih pola godine i da je upravljačka struktura prvi put u povijesti postavljena mimo volje politike u skladu s konceptom javne televizije.

Nove uređivačke strukture predstavljaju ustvari kombinaciju ljevičarskog podmlatka, koji čak i Denis Kuljiš naziva talibanima iako je i sam bio angažiran na projektu “osvajanja televizije”, ali njegovi očito za sada nisu prošli, zaslužnih revolucionara, iako je revolucija već u prvom svom valu pojela ponešto ostarjelu djecu, te ostataka veljkokneževićevske ere na TV-u, u kojoj je nužnim uvjetom bilo članstvo u jednoj partiji, a naročitom prednošću suradnja s određenim službama i pripadnost određenoj nacionalnosti.

Dovršetak konsolidacije predstavljat će najavljeni dolazak na mjesto svemoćnoga glavnog ravnatelja Gorana Radmana, posljednjeg socijalističkog direktora TV i člana CK SKH. No, kad on dođe, prljavo će rublje biti oprano i on se time neće morati baviti. Konkurira mu navodno bivši istaknuti omladinski rukovodilac Stipe Orešković, genij koji je uspio na Fakultetu političkih znanosti prije magistrirati nego diplomirati.

Politički utjecaj na Televiziju moguć je i čini se neizbježan ne samo zbog silne želje vlasti da kontrolira informacije i manipulira javnim mišljenjem, nego i zbog duhove klime koja vlada prvenstveno među novinarima i urednicima ovog medija. Tri su pri tome izrazite, iz aviona vidljive karakteristike: umišljenost i taština koju stvara taj slikovni medij kao takav, međusobna odioznost i zavist koja je rezultat prethodne osobine te sklonost političkom prilježništvu, koja je sredstvo zadovoljavanja taštine i eliminacije konkurencije.

Eh, da je smijenjen Aca

Jedina institucija koja je mogla, da je htjela, zaustaviti koračanje unazad i koju se uvijek sluša bio je EU, ali ona to nije htjela učiniti. Ona je doduše blago kritizirala zakonske promjene budući da je aktivno sudjelovala u donošenju i konsenzusom prihvaćenom srušenom zakonu, ali su te kritike bile savjetodavne i pojedinačne, a ne imperativne i institucionalne.

Vesna Pusić je očito uspjela uvjeriti Bruxelles kako će nove snage bolje slijediti europsku politiku zatiranja političkog, kulturnog i naročito gospodarskog “nacionalizma”. Zanimljivu su i znakovitu ulogu odigrale nevladine udruge, pri čemu ne mislim na gorsku službu spašavanja ili udruge za pomoć bolesnima i nemoćnima, već na udruge tipa Građanska inicijativa, Gong ili Documenta, koje nemaju veliki broj članova, ali primaju izdašna sredstva iz stranih i domaćih donacija na projektu promicanja specifičnih ideoloških i moralnih zasada.

Dok su prije pola godine trideset i dvije tzv. civilne udruge, uključujući i novinarsko društvo, žestoko i energično prosvjedovale zbog smjene Zorana Šprajca, isprovocirane njegovim kršenjem pravila organizacije, sada je to isto društvo, prešutno ili otvoreno, podržalo smjenu više od četrdeset urednika.

Predsjednik HND Zdenko Duka na pitanje o smjeni ponajboljeg političkog voditelja Mislava Togonala odgovorio je kako on nije smijenjen, nego kako je ukinuta emisija. Zacijelo tako ne bi reagirao da je kojim slučajem ukinuta emisija “Nedjeljom u dva” i s njom Aleksandar Stanković.

U rušenju starog zakona tzv. nevladine udruge bile su (zajedno s Vladom!) vrlo aktivne, a prilikom donošenja novoga nije se čuo njihov glas. Bojkotirale su čak i okrugli stol HHO-a, koji je jedini iz tog nevladina sektora kritički progovorio o promjenama.

JOSIP JOVIĆ

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 6FirstPrevious[1]23456Last