Novosti Hrvatska

specijalist psihijatar s Klinike za psihijatriju KBC-a ‘Split’:

Dr. Uglešić: Psihički labilnim ljudima bolje je zatajiti da boluju od raka

specijalist psihijatar s Klinike za psihijatriju KBC-a ‘Split’:

Od ukupnog broja oboljelih od malignih bolesti, njih čak 20 do 25 posto boluje od pridružene psihičke bolesti i potrebna im je stručna psihijatrijska pomoć

Nedavno samoubojstvo pacijenta u KBC-u “Split”, koji je bolovao od maligne bolesti, otvorilo je raspravu zbog čega se pacijent odlučio na čin oduzimanja života i je li mu se moglo pomoći. – O tom slučaju ne mogu govoriti, jer s njime nisam upoznat, no svakako znam da kod nas u Hrvatskoj pacijentici, recimo, oboljeloj od karcinoma dojke, prvo odstrane dojku, pa je onda šalju, ako je to potrebno, a potrebno je vrlo često, na razgovor kod psihijatra. U praksi bi trebalo takvu pacijenticu prvo poslati na razgovor kod psihijatra, koji bi je pripremio za operaciju, koja će joj zasigurno promijeniti život i tek bi tada trebala biti podvrgnuta operativnom zahvatu - kazuje dr. sc. Boran Uglešić, specijalist psihijatar s Klinike za psihijatriju KBC-a “Split”, koji već više od tri godine, pri Klinici za psihijatriju, vodi ambulantu za psiho-onkologiju.

Svakako nije nebitna informacija da od ukupnog broja oboljelih od malignih bolesti, njih čak 20 do 25 posto boluje od pridružene psihičke bolesti i potrebna im je stručna psihijatrijska pomoć.

U psiho-onkološku ambulantu dolaze pacijenti koji boluju od malignih bolesti i kojima je potrebna stručna psihijatrijska pomoć, kako bi što lakše proživjeli i preživjeli šok spoznajom da boluju od teške, vrlo često neizlječive bolesti.

Na razgovoru više žena

– Moji razgovori s oboljelima od malignih bolesti trebali bi biti podrška onkolozima, da pacijenti što jednostavnije prime informaciju o svojoj bolesti i žive s njom. Više na razgovore dolaze žene, no ima nešto i muškaraca, jer je, nažalost, u našem društvu još uvijek „sramota“ odlaziti kod psihijatra po pomoć, pa se muškarci drže „muškije“. Svima onima koji dolaze u ambulantu pokušavam pojasniti kroz koje procese prolaze i objasniti im kako će se što lakše nositi i adaptirati na novonastalu situaciju - kazuje dr. sc. Uglešić.
Jednom tjedno doktor Uglešić ima ambulantu samo za onkološke bolesnike.

– Jednom tjedno, također, ako je potrebno, odlazim na onkologiju kako bih pacijentu koji je tek saznao svoju dijagnozu omogućio da što lakše prihvati samu činjenicu kako je obolio od maligne bolesti. Kod novooboljelih pojavljuje se nekoliko faza. Prvo je vrijeme postavljanja dijagnoze i vrijeme akutnog emocionalnog stresa, zatim dolazi faza radioterapije ili kemoterapije, koja uključuje dugotrajno liječenje i praćenje zdravstvenog stanja bolesnika.

Kod takvih se bolesnika od psihičkih bolesti ponajprije zna pojaviti depresija, a depresija nepovoljno djeluje na sam tijek maligne bolesti, kao i na suradljivost bolesnika. Depresija produžava boravak u bolnici i povećava mortalitet. Poznato je da onkološka terapija, kao i metaboličke smetnje, dodatno pridonose razvoju depresije. Sama depresija povećava bol, pa se kao posljedice depresije mogu pojaviti i sekundarne ovisnosti (alkohol, lijekovi....). Kod oboljelih je prisutna i anksioznost (tjeskoba, napetost i zabrinutost), ona je uvijek pratitelj depresije.

Dolaze, zatim, strah od smrti, nesanica i ideja besperspektivnosti, a u rijetkim slučajevima i smetnje psihotičnog intenziteta - kazuje dr. sc. Uglešić.
Naravno, nisu svi pacijenti isti, pa je vrlo bitno kako pristupiti bolesniku koji je obolio od maligne bolesti i što mu reći.

Psihičko stanje obitelji

– Mora se procijeniti psihički profil bolesnika, te po njemu procijeniti kako priopćiti vijest o malignoj bolesti. Naravno, uvijek se pojavljuje dilema da li pacijentu reći ili ne reći dijagnozu. Ljudima koji su već psihički labilni bilo bi bolje ne reći dijagnozu, a trebao bi se imati uvid i u psihičko stanje njegove obitelji. Treba se sagledati niz bihevioralnih i socijalnih čimbenika koji mogu utjecati na bolest - kazuje dr. sc. Uglešić.

Kod nekih pacijenata može se dogoditi i negacija bolesti.
– Takvi pacijenti jednostavno ne mogu prihvatiti činjenicu da su oboljeli od maligne bolesti. Odbijaju i samu pomisao da bi recimo mogli imati karcinom dojke, želuca ili nekog drugog organa. I s njima je vrlo teško, jer u razgovoru im se jednostavno ne može dokazati da boluju od potencijalno smrtonosne bolesti.

Oni najčešće tvrde kako su liječnici pogriješili i kako nalaz nije točan. Čim oboljelome od karcinoma kažemo da boluje od takve bolesti, kod njega prvo dolazi do akutnog stresa praćenog napetošću i strahom, zatim do faze negacije ili prihvaćanja bolesti. Ako pacijent prihvati bolest, moguća je idealizacija bolesti – sve će biti dobro, borit ću se protiv bolesti, važno je da mi je obitelj dobro... – ili totalno „klonuće duhom“ - kazuje dr. sc. Uglešić.

Doktor Uglešić prisjeća se slučaja pedesetogodišnje pacijentice iz Splita, koja je bolovala od karcinoma dojke, te četrdesetpetogodišnjeg Splićanina koji je na terapiju dolazio godinu i pol dana.

– Kod žene kojoj je odstranjena dojka pojavio se poremećaj prilagodbe, doživljaja tijela, seksualne teškoće. Imala je osjećaj manje vrijednosti, osjećaj da više nije privlačna, pojavili su se tjeskoba, depresivnost i nesigurnost. Takvom pacijentu može se dati lijek koji bi izregulirao san, smanjio psihomotornu napetost, popravio raspoloženje. Potrebno je postići da pacijent počne normalno funkcionirati. No taj prvi razgovor, na koji je žena došla nakon operacijskog zahvata, bilo je puno bolje napraviti prije same operacije. Ta žena je za terapiju dobila antidepresive, no normalno je očekivati kako će njezina psihička situacija biti vezana uz fizičko zdravlje.
Muškarac od 45 godina koji je dolazio na terapiju kod mene imao je slične smetnje, no nakon godinu i pol dana stanje s njegovom osnovnom bolešću, malignom bolesti, puno se popravilo, pa je i psihičko stanje bilo bolje. To je naravno dokaz tome da se psihičko stanje pacijenta popravlja ili pogoršava kako se popravlja ili pogoršava situacija s malignom bolesti - kazuje dr. sc. Uglešić.

Dijalizirani pacijenti

Doktor Boran Uglešić radio je i s dijaliziranim pacijentima kod kojih se pojavljuje velik broj oboljelih od depresije, zbog smanjenja mobilnosti i loše kvalitete života.

– Kod ljudi oboljelih od malignih bolesti ima i onih koji izražavaju suicidalna promišljanja. Vrlo je važno i kako se obitelj oboljelog postavi. Ako obitelj nije briga za njegovo zdravstveno stanje, to će se odraziti na oboljelog, a ako obitelj ima volje za borbu i misli kako će sve biti dobro, tada i oboljeli bude psihički bolje. Prema mome mišljenju, psihijatre treba uključiti u razne udruge za borbu protiv raka; trebali bismo imati tribine s oboljelima u kojima bi sudjelovali psihijatri - zaključuje dr. sc. Boran Uglešić.

Ivica MARKOVIĆ

Kod psihijatra više starijih pacijenata

Ima i slučajeva kad je kod pacijenta oboljelog od maligne bolesti bilo potrebno i bolničko liječenje na Klinici za psihijatriju. – Kod nas je na Klinici ležao jedan tridesetpetogodišnji pacijent koji je bolovao od maligne bolesti. Nakon što je saznao za svoju dijagnozu, dobio je smetnje iz psihotičnog kruga. Kod nas je bio dva tjedna i dobivao je terapiju antipsihotika. Inače, iz prakse je razvidno da se na posjet psihijatru lakše odlučuju stariji nego mlađi ljudi, koji misle da će sve lakše sami proći, bez pomoći psihijatra - kazuje Boran Uglešić.

Internet za oboljele poguban

Internet je poguban za pacijente koji saznaju da boluju od maligne bolesti. – Čim su u mogućnosti, pacijenti oboljeli od maligne bolesti odmah otvaraju internet i u svojoj glavi najčešće preuzimaju sve negativne strane svoje bolesti o kojima pročitaju na internetu. Glava im bude zatrpana negativnim segmentima bolesti i tada ne vide nikakvu nadu, što je zaista pogubno za njih - kazuje Uglešić.

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 7FirstPrevious[1]234567Last