Administracija Zorana Milanovića, baš kao i ona Ivice Račana, po mnogočemu se može nazvati talačkom vladom. Prvi SDP-ov mandatar barem je polovicu svoje energije i vremena potratio odgovarajući na optužbe da je grobar nacionalnih interesa, upinjući se dokazati patriotizam i privrženost vrijednostima koje raznježuju tvrdokorne desničare.
Ako je takav obranaški gard i bio razumljiv na početku novoga milenija, sličan refleks popustljivosti kudikamo je teže objasniti danas. U trenucima kada čitava javnost očekuje radikalne mjere zauzdavanja krize, pa im je čak, na neki mazohistički način, spremna i zapljeskati, Milanovićeva garnitura propušta zabiti čiste zicere.
Ako je takav obranaški gard i bio razumljiv na početku novoga milenija, sličan refleks popustljivosti kudikamo je teže objasniti danas. U trenucima kada čitava javnost očekuje radikalne mjere zauzdavanja krize, pa im je čak, na neki mazohistički način, spremna i zapljeskati, Milanovićeva garnitura propušta zabiti čiste zicere.
