Novosti Hrvatska

Sanaderovi nojevi i Milanovićevi orlovi

Relativno mladi hrvatski premijer Zoran Milanović svojim je nastupnim, odmjerenim i uravnoteženim govorima, trudeći se govoriti u ime cijele nacije, a ne samo onih koji su za njega glasovali, uspio otupiti unaprijed zašiljena koplja.

Njegov će, međutim, problem u tom nastojanju biti društvo koje ga okružuje, tako da Milanović djeluje pomalo kao janje među vukovima, prisiljen već u ovom kratkom roku tumačiti, ublažavati ili korigirati ono što su njegovi ministri izjavili i najavili.

Ako su ljudi oko Ive Sanadera nepunih osam godina bili samo nijemi svjedoci njegove neprikosnovene vlasti i prljavih poslova, nojevi koji su zabijali glavu u pijesak, koji ništa nisu čuli ni vidjeli, pa ni slutili, progledavši tek onda kad je njihov veliki šef potonuo u živom novcu, onda su ljudi oko Zorana Milanovića slobodni i agresivni strijelci, samovoljni igrači, ptice što visoko lete i svisoka grabe svoj plijen. Dakako, nije razlika samo u ljudima oko lidera, razlika je i u liderima, u njihovu stilu, karakteru i ciljevima.

Razlika je i u principu po kojemu su timovi sastavljeni. Dok je Sanaderov tim više-manje bio stranački homogen, ovaj Milanovićev je sastavljen iz više stranačkih izvora.

Jedni ovo, drugi ono

Pojedini “jaki ministri” najavili su neke važne poteze i prije nego što je Vlada održala svoju prvu sjednicu, čak i prije nego što je Vlada uopće sastavljena. Ponovno, kao i na početku dvijetisućitih, kolo vode Radimir Čačić i Slavko Linić, sada samo stariji za osam godina i s tanjim živcima.

Čačić je odmah krenuo svojom starom praksom povezivanja javnog i privatnog pa je svojoj privatnoj tvrtki priskrbio kredit od Croatia osiguranja, a državi je na Rabu prodao 2500 metara četvornih za tri milijuna eura. Usto je najavio privatizaciju HEP-a, cesta, državnog osiguravajućeg društva i Hrvatske poštanske banke. I čini se kako ga samo mađarski zatvor može zaustaviti. Vjetar sa Sušaka, pak, traži veće poreze i opće poreze, najavljuje stečajeve i otpuštanje službenika, traži od banaka, kao da moli Očenaš, da oproste dugove svojim dužnicima.

Vesna Pusić, ministrica vanjskih poslova, koju je neugodno uzdrmalo otkriće o endehazijskoj epizodi njezina inače uglednog oca, odmah je, bez da je ikoga pitala, obećala povlačenje tužbe protiv Srbije za genocid. Koordinirano s tim, predsjednik je Josipović podnio Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti donesenog zakona o ništavnosti pravnih akata istočnih susjeda.

Dvojac Željko Jovanović i Andrea Zlatar Violić s visokim ideološkim nabojem žele ministrirati u područjima u kojima bi ideologije trebalo biti najmanje, a to su znanost, odgoj, obrazovanje, šport i kultura. Tako bi Jovanović, kojemu je prvi potez bio promjena “športa” u “sport”, čistio močvaru zvanu Hrvatski nogometni savez, ukinuo vjeronauk i uveo “obrazovanje za demokratsko građanstvo” s naglaskom na multikulti, te, dakako, seksualni odgoj, po mogućnosti još u predškolskoj dobi. A Andrea Zlatar, pored svih problema u resoru koji joj je povjeren, odmah je navijestila sređivanje nepoćudnih medija.

Predrag Matić, plasiran u Vladu iz kabineta predsjednika države, zaprijetio je revizijom popisa branitelja i njihovih mirovina. S druge strane Milanović se trudi uvjeriti javnost kako nema kompromisa oko infrastrukturnih javnih poduzeća, koja moraju ostati u državnom vlasništvu, kako se neće dirati u stečena prava, kako će prilikom oporezivanja voditi računa o najsiromašnijima, kako neće biti revanšizma, otpuštanja i zapošljavanja po ideološkim kriterijima, itd.

Osnovni je, pak, dojam o radu Vlade nekonzistentnost izjava različitih političara: danas jedno, sutra drugo, jedni ovo, drugi ono. Neke, pak, važne i prije izbora bučno najavljivane teme, kao što je reforma lokalne samouprave, više se uopće ne spominju. Možda je ta zbrka rezultat nekoherentnog sastava Vlade, a možda i posljedica suočavanja sa stvarnošću. Dobrom dijelu ministara treba vremena da se uopće snađu. Osim dvojice Ostojića (Veljka i Rajka), i starih vukova (Linića i Čačića), ostali kao da su upali u nebrano grožđe.

Nekompetentni premijeri

Veliko je pitanje je li i sam predsjednik Vlade, s obzirom na neiskustvo i manjak ekonomskog obrazovanja, uza sve dobre namjere, dorastao problemima s kojima se mora suočiti. No, to je problem izgleda svih premijera nakon 1990. Do tada smo na čelu Vlade (Izvršnog vijeća) imali jednog Ivu Perišina, Antu Markovića ili Antuna Milovića, a nakon toga Mesića, Manolića, Gregorića, Šarinića, Valentića, Matešu, Račana, Sanadera i Kosor, cijelu jednu garnituru uglavnom nekompetentnih premijera.

 Ključno je ipak pitanje hoće li Vlada biti samosvjesna, što Milanović voli naglašavati, ili će biti produžena ruka “vladara svijeta”, organiziranih kroz MMF, Svjetsku banku, Europsku komisiju, što će ulaskom u Europsku uniju biti najvjerojatnija njezina pozicija.

U tom slučaju, u poziciji izgubljenog političkog suvereniteta, bit će nemoguće održati postojeći, ili povratiti izgubljeni financijski suverenitet. (Mađarskoj je zabranjeno donijeti zakon o narodnoj banci!) Povećanje poreza (ali ne i na profit banaka) i cijena, otpuštanja zaposlenih, smanjenje socijalnih izdataka i rasprodaja svega, postat će neizbježnost.

Ako Milanovićeva Vlada ne pristane na takav scenarij, onda će nam Rockefellerova Trilateralna komisija izazvati krizu i poslati svog čovjeka kao što je poslala Marija Montija u Italiju, Lucasa Papademosa u Grčku, ili kao što šalje Marka Voljča u Sloveniju.

josip jović

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last