Novosti Hrvatska

RAME UZ RAME S MUŠKARCIMA, GRADI USPJEŠNU VOJNU KARIJERU

Bojnica Vlasta Zekulić: Kada dreknem, svi skaču k'o jedan!

RAME UZ RAME S MUŠKARCIMA, GRADI USPJEŠNU VOJNU KARIJERU

Moja mama  često u šali zna reći da me moj muž Finac, kada stignem kući, prvo treba razoružati, da bi sa mnom razgovarao, šali se borbena Splićanka kojoj nije nimalo nelagodno naređivati muškarcima

Vlasta Zekulić
Da vojska više nije tradicionalno muška profesija, kako ju se često smatralo, ali i da ne robuje stereotipima o klasičnim muško-ženskim poslovima, danas dokazuje veliki broj vojnikinja, dočasnica i časnica koje u Hrvatskoj vojsci služe domovini.

“Hrvatski vojni sustav ne razlikuje ženske i muške poslove, zadaće i zaduženja. Sve je isto”, priča nam jedna od najperspektivnijih časnica Oružanih snaga RH i rođena Splićanka, 33-godišnja bojnica Vlasta Zekulić koja je nedavno promovirana u viši časnički čin. Vojnu je karijeru u Oružanim snagama RH počela u Vojnoj policiji, a trenutno obnaša dužnost zapovjednice Kadetske bojne na Hrvatskom vojnom učilištu.

Za razliku od drugih vojski, pa čak i od vojski Velike Britanije i SAD-a gdje ni dandanas nema žena u borbenim postrojbama, u Hrvatskoj vojsci to je postao standard. Danas je u HV-u zastupljeno oko 13 posto žena, a dobar dio njih je upravo na zapovjednim mjestima.

U skoro vrijeme očekuje se da će OSRH dobiti i svoju prvu časnicu u činu generala, a bojnica Zekulić navodi i primjer mlade časnice koja će uskoro postati zapovjednica voda u pješačkoj bojni gardijske brigade, što je u drugim vojskama gotovo nezamislivo.

- Ako je za to obučena, školovana, fizički i psihički spremna i ako voli ovaj poziv, onda tu nema nikakvih prepreka - ističe i dodaje kako uvjeti nisu nimalo laki i nitko im ne ‘gleda kroz prste’.   

Iako su im prilike da postanu zapovjednice, pa i mogućnosti da budu postavljene i na najviše vojničke dužnosti - otvorene, dio žena u HV-u ipak ne osjeća poriv biti na zapovjednim mjestima. Većina njih stoga se ipak našla u administrativnom dijelu sustava. Bojnica Zekulić pojašnjava kako je tu ipak riječ o afinitetima i ambicijama. “Svaka čast, ali ne bih ja... ”nerijetko joj se izgovore mlade časnice kada im se pruži prilika biti zapovjednicom. No, bojnica Zekulić odabrala je svoj put karijerne časnice. Danas obnaša dužnost zapovjednice Kadetske bojne i vodi brigu o 280 kadeta.

- Treba moći stati ispred njih i biti dovoljno glasna i jasna, pa kad ‘dreknete’ - da svi ‘skaču’“, kroz smijeh nam govori mlada bojnica i napominje kako takav stupanj stege ne može postići ni puno muškaraca.

- Takva sam i po prirodi, a kroz policijsku i vojnu akademiju to mi je postalo najnormalnija stvar. Nemam treme ili nelagode kad stanem pred vojnike i sasvim mi je svejedno je li to vod, satnija ili bojna – kaže ona.     

Ova borbena Splićanka još kao djevojčica znala je da će njezin poziv biti vezan ili uz policiju ili uz vojsku. Prisjeća se da su je i kao dijete privlačili - uniforma, oružje, red, rad i disciplina, pa je radije svoje slobodno vrijeme provodila u izviđačima nego u igri s lutkama. Zato je i nakon završene srednje škole, Policijska akademija bio logičan izbor. Iako se već vidjela u ulozi inspektorice, pažnju joj je zaokupio i MORH-ov natječaj za odlazak na školovanje u SAD.

Dvojbi nije bilo pa je iduće četiri godine provela na prestižnoj južnjačkoj američkoj vojnoj akademiji “Citadel” u Južnoj Karolini.   
Nakon povratka sa školovanja dobila je postavljenje u Vojnoj policiji gdje se mlada, ali žilava Dalmatinka, i više nego dobro snašla.

-  Možda je bilo u početku muškaraca kojima nije bilo svejedno što im žena zapovijeda, ali to su vrlo rijetki slučajevi. No, zahvaljujući ženama koje su se dokazale u postrojbama za vrijeme Domovinskog rata takvih je stereotipa tisuću puta manje nego u bilo kojoj drugoj vojsci - kaže bojnica te navodi kako se autoritet ne stječe preko noći nego upornim radom i dokazivanjem.
- Uvijek treba proći jedno razdoblje da vas prestanu gledati kao žensko i počnu slušati. Ali to je dio koji vojnička kultura po automatizmu prepoznaje. Gleda se na čin i dužnost, a povjerenje vojnika u svog zapovjednika nema veze jeste li muško ili žensko, nego se stječe na terenu.

A priliku za dokazivanje dobila je u jednoj od najzahtjevnijih misija – ISAF. Kao jednu od najmlađih časnika, u ljeto 2004. godine poslali su u Afganistan da zapovijeda hrvatskim vodom vojne policije. Njezini zapovjednici imali su puno povjerenje u nju jer, kako i sama priznaje, “bilo je riskantno poslati mladu časnicu, bez ratnog iskustva u tako zahtjevnu misiju”.

No, ne samo da je preuzela zapovijedanje vodom VP-a, u Kabulu je dobila zadaću i zapovjednika hrvatskog kampa, te operativnog časnika u satniji. Čini se da je bojnica Zekulić i u privatnom životu uspjela pomiriti različitosti. Udana je za Finca, a upoznali su se na jednoj vojnoj konferenciji gdje je predstavljao finsko međunarodno središte za mirovne operacije, a zbog ‘žene svog života’ odlučio je napustiti hladnu Finsku i doći u Hrvatsku.

- Trenutno živimo u Zagrebu. On uči hrvatski i polako ga pretvaramo u Hrvata - priča nam bojnica Zekulić, a osmijeh joj ne silazi s lica. Ne propušta reći kako joj suprug ima puno razumijevanja za njezin vojnički poziv.     

- Moja mama često u šali zna reći kako me, kad stignem kući, muž prvo treba razoružati, a onda možemo razgovarati - kaže kroz smijeh, ali napominje kako je sretna što ima supruga koji je spreman na sve kompromise. Obitelj u Splitu već je navikla da je od djetinjstva ‘drukčije sorte’, a da je na pravom putu ostvarenja svojih snova nedavno su je podsjetili i kolege iz Prve gimnazije u Splitu s kojima je nedavno proslavila 15. godišnjicu mature.

- Svim mojim kolegama drago je što sam postigla ovo danas i svjesni su da je vojni poziv jedino što bih ja mogla raditi u životu - dodaje ponosno.

SNJEŽANA DUKIĆ
SNIMIO Goran Mehkek / Cropix

Nekad bi kadete rado istukla

Vojnički poziv od žene iziskuje i fizičke i psihičke napore, koji se stječu kroz vrlo zahtjevnu i intenzivnu obuku, rad na terenu i svakodnevne treninge. - Sve je to nužno da bih svoje kadete, njih 280 dovela u red. Koji put bi ih najradije istukla, ali to ne smijemo, pa ih onda, u najgorem slučaju, odvedemo na jaku tjelovježbu da ih preznojimo. Ali to su djeca koju trebamo odgojiti da postanu vrhunski časnici. Oni su naša velika odgovornost - kaže bojnica Zekulić, ponosna što joj svaki radni dan počinje pozdravom domovini. - I svako jutro, kada se u vojarni podiže hrvatska zastava, podsjeća me zašto sam tu, za koga radim, koji je smisao svega. I sve teškoće onda padnu u drugi plan.

Generalu otvara vrata

U vojsci nema privilegija, ali nam bojnica pojašnjava kako je kavalirstvo u HV-u ipak stvar vojničkog protokola. - Hoće li mi netko otvoriti vrata, pitanje je opće kulture. Ali ni ja se ne osjećam nimalo manje žena ako generalu ili višem časniku od sebe otvorim vrata. Ipak je to stvar vojničkog bontona.

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 7FirstPrevious[1]234567Last