Kiša pada danima, ali polja u ljubuškim selima: Vojnićima, Šipovači, Veljacima i Klobuku puna su kao mravinjak, ljudi rade bez obzira na vrijeme. Kopa se ljubuški rani krumpir po kojemu je ovaj kraj nadaleko poznat.
Gotovo da nema kuće u ovim selima koja nije zasadila pola tone sjemenskog krumpira za prodaju, a one malo jače poljoprivredne obitelji, gdje mladost još nije odselila i ima tko raditi, posadile su i do tri i pol tone sjemena. Dobro se nekad živjelo u ovom kraju od poljoprivrede, pravile su se kuće, kupovali stanovi po Zagrebu, Splitu, Makarskoj…, školovala djeca. No, danas je to sve pomalo stalo, ne mogu kao nekad ovi vrijedni ljudi iz Ljubuškog svoju robu voziti u Split i Zagreb, gdje je cijena njihovih poljoprivrednih proizvoda bila puno veća. Osim toga, "ubi" ih neko...
