Novosti BiH

Ratna zločinka

'Kapetanica Rada' zvjerski mučila mladu bolničarku, prije smrti je tjerala da gola puže po izmetu, sjekla je nožem... Vodila je i ženske četničke postrojbe, a za svoja zlodjela dobila je smiješnu kaznu

Ratna zločinka

U dvadeset godina sam se naslušao i nagledao mnogo stravičnih priča u kojima ljudi ljudima u ratu čine nezamislive stvari. Žive lomače, odgrizanje testisa, silovanje metalnom štangom, masakri žena i djece, sve gore od goreg, ali nekako me uvijek najdugotrajnije pogodi slučaj iz Bosanske Krupe, srpnja 1992. godine – napisat će bosanskohercegovački novinar Edin Ramulić.

Konkretno, radi se o sudbini 18-godišnje Karmen Kamenčić, bolničarke Petog korpusa Armije BiH iz sela Trnova kod Sanskog Mosta, koja je na okrutan način smaknuta u srpnju 1992. godine, na samome početku rata u susjednoj državi. Ono što ovaj slučaj čini različitim od tisuće sličnih jest da su se u ulozi egzekutora našle žene, pripadnice "Fronte žena Petrovac" pri Petrovačkoj brigadi Vojske Republike Srpske.

Karmen Kamenčić se sredinom 92. zajedno s mještanima Vrhpolja i Hrustova pridružila Patriotskoj ligi u Sanskome Mosta, da bi poslije nakon pada mjesta s grupom suboraca stigla u Bihać. Prema pričanju svjedoka, u danu kada je uhićena bila je u izvidnici s pripadnicima Ključko-sanske satnije, bez naoružanja i samo s torbom sanitetskog materijala, ali su na povratku upali u zasjedu kod mjesta Radić u blizini Bosanske Krupe. Karmen je pogođena s tri metka i suborci, misleći da je mrtva, ostavljaju je u bojnom polju. Poslije su se, ipak, nekako uspjeli vratiti, ali njezino tijelo nisu našli. Pokazat će se da je dospjela u ruke svoje krvnice Ranke Tomić, zapovjednice "Ženske fronte".

Ona je 18-godišnjakinju odmah natjerala da se skine pred okupljenim mještanima ispred lokalne osnovne škole i gola puže po zemlji i životinjskom izmetu. U iživljavanju nad nemoćnom djevojkom pridružile su joj se još dvije pripadnice Fronte, Bora Kuburić i Radmila Banjac, koje su je udarale štapovima sve dok se oni ne bi slomili i da bi joj pojačale patnju stavljale granje crnog trna među noge.

Potom joj je Banjac prvo nožem odsjekla kosu, a onda urezala manji križ na glavi i već preko cijelih leđa, zbog čega je Kamenčić počela obilno krvariti. Istog noža latila se i Kuburić i njime rasjekla žrtvi donji dio uha. Naposljetku su je odveli u obližnju udolinu, gdje je maloljetni V.Đ. iskopao raku, natjerao Karmen da u nju legne i na koncu je ubio pucajući iz pištolja.

Nakon 26 godina, prošloga ponedjeljka, na Odjelu za ratne zločine Višeg suda u Beogradu Ranka Tomić osuđena je nepravomoćno na pet godina zatvora. Prethodno je u Bihaću suđeno Kuburić i Banjac, koje su dobile po četiri godine, dok V.Đ. nikada nije zbog maloljetnosti završio na optuženičkoj klupi.

Pripadnica JNA

Ovaj slučaj, međutim, otkrio je i široj javnosti nepoznati detalj o postojanju isključivo ženskih ratnih postrojbi u redovima srpske vojske. Sami iskazi svjedoka tijekom beogradskog suđenja potvrdili su takvu strategiju JNA, ali i njezinih satelita, što su nesumnjivo bile vojske tzv. Republike Srpske Krajine i Republike Srpske.

Sama Ranka Tomić bila je i prije rata pripadnica JNA. Kako je na jednoj od stanki suđenja sama ispričala aktivisticama Fonda za humanitarno pravo, našla se među prvim ženama koje su se 80-ih godina prošlog stoljeća odazvale pozivu vojske bivše zajedničke države pripadnicama ljepšeg spola da pojačaju njezine redove. Odslužila je najprije obvezni rok od 12 mjeseci i onda se odlučila profesionalizirati.

U vrijeme izbijanja rata u Hrvatskoj bila je na Vojnoj akademiji, a krajem 1991. po naredbi nadređenih odlazi u II. vojnu oblast, 9. korpus, poznatiji kao Kninski korpus. Iz Knina je nakon nekog vremena prebačena u Medački džep, potom u Gračac, gdje je bila zapovjednica ženske artiljerijske jedinice.

S putnim nalogom JNA, nakon "dobro" odrađenog posla i statusom iskusne ratnice na okupiranim hrvatskim područjima, u travnju 92. upućena je u Bosanski Petrovac sa zadatkom da izvrši obuku žena dragovoljaca koje su tada činile tzv. Pješadijski vod. Za sve što je učinila u zapadnoj Bosni iz čina poručnice napredovala je u onaj kapetana. Među tamošnjim Srbima ostala je upamćena kao "kapetanica Rada", ali i zvjerstvu koje će joj na naplatu doći nakon dva i pol desetljeća.

Sramotno mala kazna

Teretile su je prvenstveno druge dvije optužene pripadnice "Fronte žena Petrovac", ali i suborci te mještani. Tomić je cijelo vrijeme negirala sam zločin, kao i svoju ulogu u ustrojavanju ženske postrojbe, pa čak i da je ikada bila u mjestu Radić kod Bosanske Krupe, gdje je svoj život skončala 18-godišnja Karmen Kamenčić.

- Znate vi nas Srbe kakvi smo, sve će reći samo da ostanu na kućnom pragu ili svoju kuću prodaju za koju hiljadu maraka više – komentirala je iskaze koji će joj na kraju donijeti zatvorsku kaznu od pet godina.

Predstavnik Tužiteljstva inzsitirao je, pak, na kazni od sedam godine. Čak je u jednom trenutku, potresen svjedočanstvima, rekao da ga je "naprosto sram što traži tako malu kaznu", ali je ograničavajuća činjenica bila što su za isto djelo Kuburić i Banjac pred pravosudnim institucijama u BiH osuđene na po četiri godine.

- Zamislite da se ovakvo što dogodi u Beogradu?! Kakva bi reakcija javnosti bila? Podigla bi se država, tražila bi se izmjena zakona, uvođenje smrtne kazne! - zavapio je tužitelj.

Sve to niti malo nije taklo Ranku Tomić, koja danas radi kao fotograf-laborant na Vojnoj akademiji u Beogradu.

Strava u sudnici: Ledeno lice zločinke

Cijelo vrijeme suđenja Ranka Tomić imala je ledeno lice, kao da je se to sve niti najmanje ne tiče, a kada joj je izrečena kazna, nije se niti pomakla.

U sudnici su svi bili zgranuti jezivim detaljima zločina, što žena može učiniti ženom, i to pred grupom ljudi koja sve mirno promatra i nitko ne reagira. Nezamislivo! - komentirala nam je beogradske odvjetnica Marina Kljaić, koja je od početka do kraja suđenja u Beogradu bila promatračica Fonda za humaniratno pravo.

Nakon 26 godina: Žrtva napokon pokopana

Posmrtni ostaci Karmen Kamenčić godinama su ležali ispod šifrirane ploče na mezarju Humci u Bihaću. Konačno je identificirana i pokopana ovog ljeta u rodnom selu Trnova kod Sanskog Mosta.

Otac Velid, koji se godinama najustrajnije borio da slučaj ne ode u zaborav, preminuo je 2015. godine i nije dočekao da svoju kćer isprati na vječni počinak.

 

Naslovnica BiH