Nije baš izgledalo obećavajuće, u koju god bračku radionicu za obradu kamena tog dana pokucala, pitajući vlasnika ima li posla, postirsku kamenoklesaricu Željku Franceschi svi su redom odbijali.
Pih, kao da nas to čudi, duboko vjerujemo kako bi i danas, isto kao i njoj prije 15-ak godina, ženi u tom uvriježenom muškom poslu ponudili sve samo ne profesionalno druženje s pantografom, tokarskim strojem, CNC-om ili ručnom frezom.
Ali ne, ne, nije Željka od onih što lako odustaju. U predzadnjem pogonu su joj ponudili mjesto tajnice. Kao da ju je ubo žestoki obad, samo je promrsila da je ona kamenoklesarica, da ima diplomu, znanje, i želi se upravo time u životu i baviti.