Svi gotovo sigurno poznajemo barem jednu osobu za koju se priča da je "na bolovanju“, a istodobno bez problema obavlja sve ono za što bi čovjek očekivao da tijekom bolesti nije sposobna. Netko viđa takve zaposlenike po trgovinama, drugi ih primijete na izletima, a treći se čude fotografijama s mora dok kolege na poslu pokrivaju njihov izostanak. I gotovo uvijek slijedi isto pitanje: kako je moguće da to prolazi?
Jedan slučaj iz Nizozemske pokazao je, međutim, da ono što izvana izgleda kao očita prijevara ne mora imati nikakve veze s nesposobnošću za rad. Štoviše, poslodavac koji je pokušao dokazati suprotno na kraju je morao duboko posegnuti u džep.
Bolovanje zbog ozbiljnih zdravstvenih problema
Zaposlenik jedne nizozemske turističke agencije počeo je raditi u srpnju 2024. godine. Nekoliko mjeseci poslije otvorio je bolovanje zbog ozbiljnih problema s vidom povezanih s miastenijom gravis, kroničnom bolešću koja može utjecati na mišiće i njihovu izdržljivost.
Liječnicima pritom nije skrivao da i dalje trči. Prema informacijama iz sudskog postupka, radnom je liječniku rekao da nekoliko puta tjedno odlazi na trčanje te da automobil koristi za vrlo kratke vožnje.
Upravo je ta informacija poslodavcu bila dovoljna da posumnja u opravdanost bolovanja.
Angažirali privatne detektive
Turistička agencija odlučila je provjeriti što zaposlenik radi izvan posla. Angažirana je privatna detektivska služba koja je pratila njegove aktivnosti i fotografirala ga u svakodnevnim situacijama.
Tada je došao trenutak koji je, činilo se, trebao riješiti sve dvojbe.
Zaposlenik se 13. travnja 2025. pojavio na Rotterdamskom maratonu. Utrku je završio za manje od tri i pol sata.
Za poslodavca je to bio snažan argument. Ako netko može istrčati maraton, zaključili su, kako može biti nesposoban za posao?
Uslijedio je izvanredni otkaz zbog gubitka povjerenja.
Sud nije gledao stvari na isti način
Problem za poslodavca bio je u tome što sud nije prihvatio jednostavnu logiku "može trčati, dakle može raditi“.
Kako prenosi RTL Nieuws, nizozemski sudovi zaključili su da fizička aktivnost sama po sebi ne dokazuje da je osoba sposobna obavljati svoje radne zadatke. Posebno je važno bilo to što zaposlenik nije skrivao svoje trčanje od radnog liječnika.
Drugim riječima, činjenica da je mogao trenirati i sudjelovati na maratonu nije automatski značila da je mogao normalno obavljati posao.
Sud je pritom vrlo kritično ocijenio i način na koji je poslodavac pokušao doći do dokaza. Praćenje zaposlenika i fotografiranje njegovih aktivnosti ocijenjeno je kao nesrazmjerna intervencija u njegovu privatnost.
Više od 60.000 eura nakon otkaza
Slučaj je prošao kroz više sudskih instanci, a sada je na žalbenoj razini potvrđeno da otkaz nije bio opravdan.
Poslodavac će tako zaposleniku morati isplatiti više od 60.000 eura na ime otpremnine i naknade štete. Uz to, pripadaju mu i zaostale plaće u iznosu od gotovo 3000 eura, dok su troškovi pravnog postupka dodatno premašili 5000 eura.
Priča koja je za poslodavca počela sumnjom u lažno bolovanje tako je završila potpuno neočekivanim računom.
I možda je upravo u tome glavna pouka ovog slučaja: bolovanje ne znači nužno da čovjek ne smije ustati iz kreveta, prošetati, baviti se sportom ili živjeti koliko-toliko normalnim životom. O tome može odlučivati njegovo zdravstveno stanje i priroda posla koji obavlja.
U ovom slučaju maraton nije bio dokaz da je zaposlenik sposoban raditi. Na kraju je, barem prema sudskoj odluci, bio dokaz koliko se lako može pogriješiti kada se zdravstvena sposobnost zaposlenika procjenjuje samo prema onome što se vidi izvana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....