Nekome je nužno zlo, mnogima slamka spasa a ima i onih kojima je zajednica "Susret" – konkretno, kuća za liječenje ovisnika u Cisti Velikoj – jedini dom kojeg imaju.
Riječ je o smještaju mješovitog tipa, sa takozvanom Muškom i Ženskom kućom na istoj lokaciji, s tim da je ona za žene skoro puna. Takva su vremena došla da, čini se, žene od muškaraca više posežu za opijatima, premda na stvar možemo gledati i drugačije; moguće je da su žene osvještenije, pa se u većem broju odazivaju na programe liječenja.
"Susret" u Cisti bilježi veliku obljetnicu, trideset godina rada je iza njih, od prvog dana pod mentorstvom karizmatične Bernardice Juretić Rožman, nekadašnje časne sestre koja je – bez imalo patetike – žrtvovala najljepše godine mladosti kako bi pomogla potrebitima, konkretno ovisnicima. Prije trideset godina u Hrvatskoj je jedino Bernardičina ruka bila ispružena na pomoć onima na ulici, na dnu; danas postoji, na sreću, nekoliko terapijskih zajednica jer, na nesreću, potreba za njima (još) postoji. No, "Susret" je bila prva.
U našem posjetu razgovarali smo s dijelom nevelikog, ali angažiranog tima zaposlenika: socijalna radnica Katarina Svetac na rad u Cistu putuje iz Dubrovnika, psiholog Zvonimir Šimić, pak, iz Gospića. Ima i djelatnika iz Splita, ali mi smo u smjeni zatekli njih.
I baš kao što stručnog kadra ima odasvud, tako i ovisnici dolaze iz cijele Hrvatske: upoznajemo mladića iz Umaga, jednog Splićanina, Zagrepčanina, žene iz Rijeke, Osijeka, Splita...
Nije baš svima do priče, neki i nisu baš dobro. Tek su došli na prvu fazu odvikavanja, naime kuća pri "Susretu" u Cisti Velikoj djeluje i kao prihvatni centar. Nekoliko mladića izgleda pomalo ošamućeno, na opioidnoj su farmakološkoj terapiji i pomalo će se, nakon droge, skidati i s nje. S vremenom će se i potpuno oporaviti, uz Božju pomoć ili bez nje; "Susret" nije strogo vjerska zajednica, molitva nije imperativ iako je u sklopu kuće/ranča i malena kapela.
Od Katarine i Zvone saznajemo da se kućni red strogo poštuje; ustajanje je u sedam, ništa prije ni kasnije, a liježe se prije 22 sata, osim ako je filmska večer. Televizijski sadržaj se kontrolira, uvijek se gleda jedino središnji Dnevnik u TV-sali/čitaonici, te neki film ili dokumentarac prema procjeni operatera (uvažavajući želje i afinitete korisnika).
Svi korisnici imaju neko radno zaduženje na poslovima održavanja zajedničkog kućanstva, pa sukladno tome i pauzu za čaj te prilično rani termin ručka, oko podne i trideset. Ručak je važan jer nakon njega većina dobija lijekove koje trebaju pod nadzorom popiti na "podložen" želudac; to je zapravo popratna terapija jer onu najjaču, supstitucijsku dobijaju već ujutro. Kako dan odmiče i učinak prve terapije slabi, slijedi taj novi krug...
Prema ručku, to jest nakon njega, ravna se i razdioba cigareta. U "Susretu" je dozvoljeno umjereno konzumiranje cigareta, točnije svatko ima pravo na dvanaest komada dnevno, do maksimalno njih petnaest, i toga se režima strogo pridržavaju. Cigareta je važna "valuta" u komuni, ona je i sredstvo kažnjavanja (oduzimanjem), odnosno nagrađivanja (nagradna "cigareta više" dobije se za neki plemenit čin ili izrazito dobro ponašanje). Psovke se kažnjavaju uskratom pušiva, no ima i onih koji za cigarete jednostavno nemaju novca. Iz socijalnog fonda svi dobijaju 250 kuna džeparca mjesečno, što je nedostatno čak i za te cigarete, pa tu "radi" solidarnost, no kontrolirano. Na žalost, baš svi u programu su pušači, ali svo zlo bilo u tome!
Ljudima u zajednici, u osnovi, za život ničega ne nedostaje, no svi su svjesni činjenice da je to pseudostvarnost; sa pravim izazovima i problemima zaposlenja, prihvaćanja, resocijalizacije i drugog će se susresti kad se vrate ishodištu, svojim pravim domovima. Barem oni koji ih uopće imaju.
U Cisti su na preporučenom dvogodišnjem programu stariji punoljetnici, pa do starije populacije. Najstariji korisnik trenutno je Emil (puni podaci poznati redakciji), koji je na domak šezdesete iako, budimo realni, izgleda znatno starije. Teško je narušenog zdravlja te socijalog statusa, no dok je u zajednici, na sigurnom je. Ima čisto, skuhano, toplo mu je i na terapiji je, te pod paskom.
Program zajednice "Susret" je "Projekt Čovjek", to je mjesto koje je mnogima vratilo njihovu pravu osobnost, onu mrvu ljudskog dostojanstva.
Sljedećih dana donosimo nekoliko priča, svjedočanstava iz prve ruke.