Prošlo je sedam mjeseci otkad se Banovina zatresla prvi put tako jako da će ostati zapamćena u kolektivnoj memoriji svojih ljudi dok su živi, a pričat će se o tome i kad njih više ne bude. Na žalost, pretužni podsjetnik na ono što se zbilo i dalje je potpuno srušen centar Petrinje, onaj najstariji i "najgospodskiji" dio, koji vjerojatno više nikad neće biti isti, čak niti vjerodostojno repliciran.
Ljeto u središtu Petrinje, dakle, izgleda onako kako ga ne biste nikad poželjeli imati na turističkim prospektima, štoviše, sve je kudikamo još i depresivnije negoli netom nakon prvog, najsnažnijeg potresa. Tada je grad barem bio pun volontera, humanitaraca, vozila koja su dovozila pomoć, novinara, snimatelja, pa i političara. Sad je, pak, sve tako ubogo i pusto, i doslovce je opi...