Nekada su vlasnici najvećih pornografskih kompanija ili tvrtki čiji je uspjeh počivao na erotici, poput Larryja Flynta i Hugha Hefnera, bili i javne i slavne osobe.
Danas je situacija potpuno drukčija, ljudi koji upravljaju nekim od najvećih kompanija u industriji za odrasle čine sve kako bi ostali anonimni.
Godinama ih je istraživala novinarka Patricia Nilsson, autorica knjige "Guilty Pleasure: The Pornification of the Internet, the Economy, and Everything Else". Kao novinarka Financial Timesa, Patricia je pet godina pratila i analizirala pornografsku industriju, jednako kao što se analizira tržište nafte ili plina, prateći vlasništvo, novac i ljude koji stoje iza velikih kompanija.
"Počelo je sve pitanjem: zašto je pornografija posvuda? Zašto je online svijet toliko zasićen slikama ljudi koji su plaćeni za seks?", pojasnila je svoj motiv.
Žele ostati nevidljivi
Nilsson je tijekom istraživanja otkrila kako ljudi u pozadini ove industrije danas najčešće nisu klasični "pornografski moguli", nego ljudi iz svijeta tehnologije i financija, zainteresirani za internetski promet, procesiranje plaćanja i profit.
Kako je ustvrdila, upravo joj je zasmetao taj kontrast između njih i ljudi koji stvaraju sadržaj na kojima oni zarađuju.
"Seksualni radnici na internetu moraju pokazati svoje lice i tijelo, njihove snimke kasnije može biti vrlo teško ili nemoguće ikad ukloniti. Istodobno, ljudi koji na tom sadržaju zarađuju maksimalno čuvaju vlastitu anonimnost.
"Ne žele objaviti svoja imena, ne žele pokazati svoja lica", rekla je Nilsson.
Jedno od njezinih najvećih otkrića bilo je identificiranje Bernda Bergmaira, koji je od 2013. do 2023. bio vlasnik MindGeeka, tada najveće pornografske kompanije na svijetu i konglomerata koji je upravljao Pornhubom. Bergmair je austrijski bivši investicijski bankar, a toliko se uspješno skrivao, da su ga ljudi iz pornoindustrije opisivali kao duha. Kako je ustvrdila Nilsson, njega nije zanimao pornografski sadržaj, ponajviše profitabilnost poslovanja.
Kako potaknuti korisnike
Nilsson je iznijela tezu kako je priča o online pornografiji u velikoj mjeri i priča o razvoju interneta.
Pornografske kompanije još su od 1990-ih imale potrebu brzo distribuirati velike količine videa golemom broju ljudi. Razvijale su pouzdan videostreaming, dok su webcam modeli, puno prije današnjih influencera, učili kako izgraditi online osobnost, zadržati publiku i potaknuti korisnike na trošenje novca.
"Pornografija više nije samo seks, njezina logika danas je privlačenje pažnje stimulacijom, zbog koje nastavljamo gledati umjesto da nešto radimo, ugrađena je u online svijet", kaže Nilsson.
Prema njezinu tumačenju, društvene mreže danas koriste slične principe kako bi korisnici što dulje ostali pred ekranima i nastavili skrolati. Nilsson čak povlači paralelu između pornografije i današnje kulture bijesa na internetu. Kako je besplatnog pornografskog sadržaja bilo sve više, tvrdi ona, sadržaj je morao postajati ekstremniji kako bi privukao pažnju. Sličan obrazac vidi u današnjoj online kulturi, u kojoj ekstreman sadržaj privlači klikove.
Zašto sve više ljudi prodaje intimu?
Nilsson se na kraju pita i što današnja popularnost seksualnog rada na internetu govori o ekonomiji i društvu. Zanima je zašto sve više ljudi ne žele klasičan put: obrazovanje, posao i postupno napredovanje te drže da im neće omogućiti život kakav žele.
Postavlja i pitanje kako smo došli do online kulture u kojoj je pokazivanje sebe postalo toliko normalno, da i samo prodavanje eksplicitnog sadržaja mnogima više ne izgleda kao "toliko velik korak".
To je jedna od glavnih ideja njezina istraživanja: pornografska industrija nije izolirani kutak interneta. Prema Nilsson, tehnologija i modeli privlačenja pažnje koji su se ondje razvijali odavno su postali dio interneta koji svakodnevno koristimo, piše The Guardian.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....