StoryEditor
ŽivotOPOJNO DJETINJSTVO

Mia Sesartić oduševila memoarima o Solinu i Solinjanima, u kojima će se mnogi prepoznati: Ljudi su se družili, ali su se znali i karat, ako ne bi ko opra skale dobro ili bi pra balkon, ili batija nogama...

31. kolovoza 2021. - 09:47

Prošlo je evo i više od godinu dana otkako nas je sve korona rasula po kućama, pa se i ne vidimo s kolegama, čujemo se tu i tamo, a kad saznaš da je kolegica Mia Sesartić napisala novu knjigu o svojem Solinu, pa sad imaš razlog više za dugu ćakulu s njom, ima li ljepšeg radnog dana!?

Novinarka, reporterka Slobodne Dalmacije što svakodnevno obilazi solinske lokacije i događaje, na sreću Solinjana i svih nas što smo Solin zavoljeli zahvaljujući Mijinim dvjema prethodnim knjigama, imala je vremena da između novinarskih zadataka i obiteljskih obaveza, ispiše još jednu lijepu priču o gradiću kraj Rike.

Prije nego počnemo valja reći da se Solinjani, a i mnogi drugi, i danas s osmijehom mogu sjetiti jedne od najljepših promocija ikad, predivne tople večeri 2005., kad je pred prepunim Tusculumom Mia promovirala svoju prvu i jedinu knjigu takvog sadržaja u ovom gradu - "Solin sve u šešnest".

Te nezaboravne večeri uz Mijine priče iz staroga Solina, onog s početka prošlog stoljeća, pa dalje između dva svjetska rata, potekle su i suze među publikom. Raznježila je, ganula i dotakla dušu i domaćih i onih što su izdaleka doputovali da bi se podsjetili kako se nekad živjelo u njihovu Solinu.

image
Ante Čizmić/Cropix


Prošlo je od te promocije puno vode u Rici, kazat će Mia Sesartić, ali nije se zaboravila ni ona emocija, ni humor, ni ljudi... Uživali smo i u predstavljanju njezine druge knjige, zapravo Zapisima iz Medine kužine: "A šta ću danas kuvat?".

A u Solinu se zna tko je Medo i familija kad je kuhanje u pitanju, pa nam je Mia sve lijepo ispričala, malo još i začinila svojim humorom, solinskim štihom i dijalektom.

Ova kuvarica nam je došla u ruke 2007., a doljepotpisana priznaje da joj ni mamin recept za "juvu" nije bio tako dobar kao ovaj u knjizi, što su ga skuhali i Medo i Mia.

Ditinjstvo na Širini

Kako smo već toliko zavedeni šarmom Mijinih knjiga, s velikim uzbuđenjem smo dočekali, sinoć održanu, promociju nove "Meni će Pluton uvik biti planet".

I sigurno se pitate šta Pluton ima veze sa Solinom, ali ima. I sa prvim slovom ove knjige, jer priča nam Mia Sesartić, kako je prije 15-ak godina došla do naslova. Da, počelo je s naslovom.

Sinu joj Zvoni bilo je isto petnaestak godina kad je, gledajući dokumentarac o planetima, i tome kako zapravo nisu svi planeti planeti, zaključio: "Meni će Pluton uvik biti planet".

image
Publika
Ante Čizmić/Cropix


Da, naša solinska kroničarka i književnica započela je s tim naslovom kako bi ispričala još jednu toplu priču o prošlosti, o djetinjstvu i mladosti tamo nekih 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, a ipak i danas neke dijelove svoga grada naziva "na asfaltu", "kod novih zgrada", "kod starih zgrada"... iako je danas već sve asfaltirano a i one nove zgrade su već odavno ostarjele.

- Priča je to o ditinjstvu provedenom na Širini, to vam je ovaj predio na glavnome raskrižju di su zgrade i park na ulazu u Solin, u današnju Zvonimirovu ulicu.

image
Knjigu su predstavili Ivan Peroš, Arijana Domazet, Mia Sesartić, Saša Ljubičić i Ante Tešija
Ante Čizmić/Cropix


Život u radničkom susjedstvu, ljudi koji su živili u tim zgradama su radili uglavnom u Dalmacijacementa i Brodospasa… Svi su se poznavali, zna si u svaki portun di ko stoji, ljudi su se družili po katu, ali su se dikod znali i pokarat, ako su jin se pokarala dica, ili ako ne bi ko opra skale dobro, ili bi pra balkon, ili batija nogama priko mire, onda se to rješavalo uzmi metlu i udri gori ili doli, odakle je dopirala buka.

Ali se isto na kraju dana sidilo na šentadi isprid zgrade, nesuglasiuce su barenko te večeri prestajale, te se zajedno jila ladna dinja kupljena na pazariću… Knjiga govori o bezbrižnosti tog perioda života, ditinjstvu, našin cjelodnevnin điradama do parka na Širini, tu nam je bija centar svita…

Ako si se tija napit malo ladne vode, nisi iša doma, nego zagrabi Jadra u ruku tu iza spomenika… Starine su bile naš drugi dvor.

Za držat na kantunalu

Dok slušamo kolegicu i mi se prisjetimo svojih djetinjstva koja nisu bila solinska, ali sve je tada bilo slično, pa se i mi raznježismo, a vjerujemo da na nove Mijine retke nitko neće ostat ravnodušan.

image
Pozivnica za promociju


-... Pa puste igre u dvoru, od laštrika do franja, gaze iliti čepe, grupa traži grupu, trule kobile, piljaka na portunu… U proliće bi trčali najviše na Starine, u našu Salonu, a liti više uz Riku da nas ladi, karte na Šukici, skakanje s Bućanuše ili na Ljubincima.

Pranje stakala strancima na Širini, događaj kad se izvrnija šleper s Fructalovin sokovima, igre u Crnin planinama, tu su i neizostavni Hajdukovi motivi, balun i figurica Bili, košarkaš Žutko… odlasci u Trst, onda osnovna škola, dopisivanja na satu, dičje nepodopštine, srednju san ti samo priletila, bit će vrimena nadan se i za to stavit na makinju…

Knjiga o jednom djetinjstvu probudit će mnoge lijepe uspomene pa će sigurno biti baš onako kako je kolega novinar, pisac i prijatelj Siniša Pavić napisao u predgovoru, da će novu Mijinu knjigu valjat držat na "kantunalu kao likariju", čitati je kad ti dođe, kad čovjeku zatreba malo sentimenata, ljudskosti, topline. Ali, kako kaže Mia:

- Ali ne da bi ostali živiti u prošlosti, nego da nas ona potiče da živimo s još više radosti.

image
O knjizi je govorio i Saša Ljubičić
Ante Čizmić/Cropix


I dodaje:

- Knjigu sam posvetila materi Gordani i ćaći Grubome. Od Grubišić, ali svi ga tako znaju. U knjizi spominjem i malog brata Tea, koji je bio važan dio mog djetinjstva.

Ali ni uspomena ni knjige ne bi bilo bez moje obitelji, muža Hrvoja i dice, koji su slušali na tone ovih rečenica i davali savjete, Zvonimira, Andree i Nine… Prijatelja, folkloraša, veterana KUD-a Salona, Udruge Solinjani, Solinskih bubamaraca...

image
Ekipa iz 'Solinskih bubamaraca' dala je svoj šarmantni obol
Ante Čizmić/Cropix


Na koncu zasluge pripadaju i svima u Gradskoj knjižnici Solin, vodstvu i djelatnicima, koji su prepoznali projekt i koji su nakladnici, kao i potpori Grada Solina, Javnoj ustanovi u kulturi “Zvonimir” koji su organizatori Solinskog kulturnog ljeta u sklopu kojeg se predstavljanje knjige i događa.

FALA VAN SVIMA

Fala svima koji su ustupili fotografije, a dosta ih ima i iz mog osobnog albuma, a svim kolegama, posebno fotografu Jakovu Tekliću koji je duša od čovika, i mojoj prijateljici Ariani Domazet koja je isto samnom prošla svaku rečenicu iz knjige, komentarom ili savjeton, ka šta smo prolazili sve faze piljaka i laštrika u dvoru, sve tratove po solinskoj prašini, oderana kolina na asfaltu ako si pa s bicikle, karića ili rošula, do mladih dana folklora, a danas i prijateljstvu u Bubamarcima.

Tu su onda i svi susidi, prijatelji iz ditinjstva, posebno “parkaši”, Solinjani, ali i svi drugi koji vole naš grad… A, od fotki ima slika iz vrtića, škole, dvora, igre… ima o tome na strani 19.

item - id = 1123778
related id = 0 -> 1125674
related id = 1 -> 1114738
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. listopad 2021 00:00