StoryEditor
ŽivotMLINICA U LONDONU

"Likar mi je reka da smršavin, ima san 115 kila, uzeja san biciklu. Ispočetka samo šta ne bi povraća...": Solinjaninu teška muka otvorila novi svijet

Piše Mia Sesartić
19. siječnja 2020. - 17:03
Paun Paunović/Hanza Media

Dalmacija nije samo zemlja, nego i ljudi...

Piše tako, među ostalim, na novoj Facebook stranici Dalmatian Streets njezin autor Ante Mula, "friški" četrdesetogodišnjak iz Solina koji fotoaparatom, za sada još uvijek iz hobija, hvata kadrove naše lipe prirode, kako kaže, otkrivenih ili neotkrivenih mista, i zanimljivih ljudi koje susreće.

Osnovno prijevozno sredstvo na svim tim njegovim "foto-lutanjima", bilo po vrletima Zagore ili morskom žalu, je bicikla.

Što je to njemu u jednom danom provozat se do Modrog jezera i Imotskog, ili do Knina, u povratku svratit do bunara Rajčice kod Niskog, pa kući u Rupotinu.

Možda ga već negdi u ranu zoru susretnete kako prije posla u dispečerskom centru "Vodovoda i kanalizacije" svojim objektivom čeka buđenje grada.

A, sve je počelo prije dvije, tri godine zbog zdravlja.

– Likar mi je reka da triba malo smršavit, ima san 115 kila, nisan moga napravit ni deset skala da se ne zapušen. Preporučilo mi je tako trčanje, plivanje, biciklu...

Odlučija san se za biciklu, to mi najviše paše, otiša do Starog placa u dućan i doša doma s novin Trekon.

Ispočetka nisan moga ništa, samo šta ne bi povraća nakon odrađene ture. Ali, onda tako, malo po malo, svaki dan sve više i više, sedan, deset, 20, 50 kilometara... Navuka se na biciklu.

Dvjesto kilometara u danu

Zna bi nekad i po 150 do 200 kilometara napravit u jednon danu. Iša bi na posal i nazad ako je lipo vrime, sve šta san radija, šta san triba obavit, a da nije tribalo nešto nosit, iša san s biciklom – govori Ante kako je prvih godinu i pol dana sve te lipote naše Dalmacije bilježija pomoću mobitela.

– A onda san 23. srpnja 2018. – pamti dobro taj datum – "okinija" prvu s fotoaparaton i od tada ga nosin svugdi sa sobon.

Prvo je otvorio profil na Instagramu – Cycling Dalmatia – gdje ga je počelo pratit dvije, tri tisuće ljudi, a sada nakon godinu i pol dana je otvorio i ovu stranicu na Fejsu – Dalmatian Streets, kao i profil na Instagramu – kojima želi promovirati lipote Dalmacije i njezinu kulturnu baštinu.

– Dalmacija ima specifičnu povijest... To je jedan poseban spoj, prostor prekrasnih krajolika, a s druge strane posebnog mentaliteta, zanimljivih, jako temperamentnih ljudi.

Volim povijest i baštinu, tako da sam zamislija da svaku fotografiju prati i neka pričica, ka mali putopis, zasad za naše domaće ljude, a ako bude interesa možda i za turiste na engleskom jeziku – kazuje naš sugovornik o daljnjim planovima.

– Upravo san kroz posal na mreži u "Vodovodu" i odlascima na teren, najviše upozna Zagoru kroz koju često pedaliran. Mogu za sada sve to uskladit s poslon jer radin u smjenama, pa iman priliku fotografirat razne situacije i momente jer nisan uvik u isto doba dana zauzet, tako da mi ostaje vrimena... – govori Ante, pa dodaje kako staza nije uvik bila pogodna za laganu vožnju.

Bicikl nosio na leđima

– Kad san prvi put iša do bunara Rajčice u Niskome mora san biciklu nosit jedno 7-8 kilometara na leđima, priko brda, koliko je sve bilo zaraslo.

Posli, u kontaktima s čelnicima Općine Klis i njihovim angažmanom ta se lokacija primjereno uredila i izgleda ovako lipo ka danas – ističe Ante te dodaje kako mu je drago što se danas to mjesto približilo i drugim ljubiteljima prirode i baštine.

– Iz Solina sam, ali često sam u Klisu, čini mi se da Klis sada ima onu energiju koju je Solin ima prije 20 godina, mista koje želi napredovat, ne želi bit više samo neko malo misto...

I tu san se poveza s dosta ljudi s kojima dobro surađujen. Volin vozit i Kliškim poljem, uživat u prirodi i fotografirat Tvrđavu, to mi je isto velika inspiracija.

Volin fotografirat i Zlarin, "otok bez jednokratne plastike", di je takvi lipi mir, a i vezan san za njega jer san posta zlarinski zet – smiješi se Ante na spomen životne družice i Zlarina te koristi svaki slobodni vikend za odlazak s obitelji na otok.

Prostranstva djetinjstva

– Volin kad moj grad napreduje, raduje me bilo koji napredak, ali s druge strane žalim i za svim onim prostranstvima moga ditinjstva, ulicom "kroz oraje", prostorima uz Riku, Širinu, koji više nisu kakvi su bili, sentimentalan sam...

Volija bi se malo vratit, bar povirit kako je nekad bilo, pa "prošetat" fotoaparaton malo – prisjeća se s puno emocija mjesta svoga djetinjstva i mladosti koji su, kaže, možda bili zarasliji nego danas, ali u srcu ostali najlipši.

– Volim se dosta šaliti, zna bit tu i sarkazma, ali nismo baš država, odnosno sredina koja voli šale na svoj račun, pa san se malo maka od tih ranijih tema, tipa "meme" i nekih postova, udrija san više na fotografiju... – veli nam dalje Ante, koji je inače po zanimanju pomorski strojar.

Što kaže publika?

– Pa ljudi dobro reagiraju, kažu da im se sviđa moj rad, jedna moja fotografija Gašpine mlinice, snimljena u 4 ure ujutro, krasi ured jedne uspješne londonske tvrtke – ponosan je Ante na tu činjenicu.

– Dosta su pozitivni komentari ljudi, iznenađeni su zapravo da se tako kratko bavim fotografiranjem. Drago mi je to čut, sigurno uvik ima mista za napredak, ali bez duše nema ništa. Ako ne uvatiš neki trenutak u kojen se ogleda duša, sve pada u vodu...

Prvo sam krenija s motivima prirode, a onda san počeja fotografirat i ljude, ali to zna biti teže, jer se svit ne voli baš slikavat – kaže ovaj Solinjanin, koji se prisjetio i epizode iz Zagore kada je fotografira jednog pastira s njegovin stadon.

– Nisan ti ja sinko baš lip za slikat se – nikako se nije da čovik.

Ma bolji nego maneken!

Kažem mu na to: "Ma, bolji ste nego maneken". I onda je tek popustija. I stvarno, odlično je ispa – drago je Anti da ima i tu fotku u svon albumu, a jedan od malih manekena sigurno je i njegov trogodišnji sin Grgo.

– On se stvarno obožava fotografirat, uvik se namišta, a starija dva, desetogodišnji Domagoj i 15-godišnji Mateo su u fazi kada biže iz kadra – veli tata Ante.

– Oću li ovo sve moć nastavit ovakvim tempom ne znam, jer supruga Josipa se nakon porodiljnog vratila nedavno na posal, ali nadam se da ću uspit uvatit još dobrih momenata, možda manje na bicikli, a više pješke, i da će ljudi na stranicama Dalmatian Streets uživat u našoj lipoj Dalmaciji, a i našin ljudima – poručuje dok završavamo fotografiranje, gazimo uz potočić i Kliško polje, a onda preko Majdana natrag uz Riku doma.

#ANTE MULA#DALMATIAN STREETS

Izdvojeno