Kod Ane Handabake u Mlinima kod Dubrovnika ljetuje se kao kod rodbine: „Goste dočekujem i u jedan poslije ponoći ako treba“

Iznajmljivanjem se bavi više od 40 godina, a u njezinoj knjizi gostiju potpisuju se već druge generacije istih obitelji

Postoji Hrvatska s razglednica i postoji ona druga, koju većina nikad ne vidi. U serijalu Iza razglednice posjećujemo i pišemo o mjestima koja su ostala izvan glavnih turističkih ruta, a ne bi trebala. Razgovaramo s ljudima koji ta mjesta čuvaju i koji znaju što znači biti dobar domaćin, što je potvrdila i prestižna oznaka Local Host Hrvatske turističke zajednice. Kroz naše reportaže pokazat ćemo da je Hrvatska zemlja koja nudi mnogo više od mora i jezera, a temelj svega su - ljudi.

Kad je 1991. godine bježala iz kuće u Mlinima pored Dubrovnika, Ane Handabaka (66) skupila je dokumente i jednu knjigu. Bila je to knjiga gostiju koju je njezin sada pokojni suprug Miro uveo tri godine ranije, a u njoj su bili, i još uvijek jesu, dojmovi i zahvale ljudi koji su kod njih ljetovali, potpisi cijelih obitelji i dječji crteži.

Kuća je u ratu, priča nam Ane, cijela izgorjela. Knjiga je zajedno s njom preživjela izbjeglištvo i danas opet stoji u hodniku Ville Adria u Mlinima, otvorena za svakoga tko želi dopisati svoju stranicu.

- Ovog ljeta je kod nas boravio gost iz Bangladeša. Rekla sam mu da knjiga stoji u hodniku i zamolila ga da napiše nešto na svom jeziku, samo da se potpiše kako bih znala tko je pisao. Baš sam vidjela koliko mu je drago bilo to napraviti. Inspiracija mi je to za dalje, daje nadu u bolje sutra – kaže Ane koja se iznajmljivanjem kuće za odmor bavi više od 40 godina.

Potvrda koja puno znači

Ane je prije dva mjeseca dobila oznaku Local Host koju dodjeljuje Hrvatska turistička zajednica. Namijenjena je smještaju u domaćinstvu u kojem domaćin živi u objektu ili u njegovoj blizini. Dobivaju je oni koji nude autentičan smještaj i osobni pristup gostu, brinu o održivosti, informiraju goste i povezani su s lokalnom zajednicom. Oznaka je besplatna, vrijedi tri godine i domaćini je dobivaju u obliku pločice koja se ističe na ulazu.

Ane je svoju postavila pokraj ploče na kući.

- Znači mi puno. Ljudi kad vide tu tablu znaju što očekuju. Kod mene nije hotel, gost nije broj. Najvažnije mi je da se osjeća kao doma, ali i da se ponaša kao doma – kaže Ane.

Pod time misli da zauzvrat očekuje da se gosti prema kući odnose kao prema vlastitoj i navodi jednostavan primjer, da ugase klimu kad izlaze iz smještaja.

Oznaka je za nju potvrda onoga što radi od prvog dana. Ane i Miro prve su goste primili 1983. u Mirovoj kući, koju su s godinama zajedno proširivali. Neke obitelji iz tih prvih sezona ostale su im vjerne desetljećima, a dvije su se vratile već 1994., dok je kuća još bila u obnovi. Miro je preminuo prije deset godina, a Ane je posao nastavila sama, uz sinove koji uskoče kad stignu.

Vino, košara s jajima i pleh s kolačima

Villa Adria, koja ima šest smještajnih jedinica, stoji na uzvisini, a gosti, kaže Ane, najviše hvale pogled na more i Cavtat. Na drugom mjestu, odmah iza pogleda, je Anin vrt prepun cvijeća, mediteranskog bilja, maslina, grožđa i vlastitog povrća. Uz njega je čak i izvor vode na kojem se svaki gost može okrijepiti.

Dok gosti sjede na balkonima i odmaraju, priča Ane, ona im često donese košaru s jajima svojih kokoši, rajčicama i drugim povrćem kao poklon. Ništa od toga ne prodaje, uzgaja samo za sebe i za njih. Reakcija gostiju je gotovo uvijek ista: "Ajme meni, kako su rajčice ukusne i slatke!" U takvim sitnicama vidi se autentičnost koju oznaka Local Host prepoznaje, jer gost na stolu ima isto ono što domaćica bere za sebe.

Osim toga, Ane svakog gosta dočekuje osobno s vinom, domaćim likerima, voćem i punim plehom kolača koje vrlo često peče u jedan ujutro. Ništa joj, kaže, nije teško, jer je tako naučila još od osamdesetih.

- Kutijice s ključevima na ulaznim vratima postale su uobičajen prizor u turističkim mjestima, što je veliki minus. Mnogi svoje goste nikad ne vide uživo. Zato ih sve dočekam, bez obzira na to stignu li u podne ili u jedan sat ujutro. Nisam mijenjala taj pristup gostima, to je ono najljepše u ovom poslu - kaže.

Preporuke iz prve ruke

Da bi bila dostupna gostima, cijelo ljeto ne odlazi nikamo. Sezona u Villi Adria tako traje od 1. travnja do 1. listopada.

- Dok je Miro bio živ, jednom tjedno priređivali smo zajedničku večeru za sve goste. Na stolu su bili pečena riba, krumpir, miješana salata i, naravno, kolači. Očistila sam više ribe nego imam dlaka na glavi – prisjeća se.

Gosti se često zanimaju za Anin život. Pitaju kako se živi u Mlinima, što radi zimi i kamo idole. Kada sezona završi, Ane zatvori kuću te kreće na izlete i radne odmore po Hrvatskoj, uglavnom u mjesta koja se mogu obići u jednom danu. Tako sljedećeg ljeta gostima može iz prve ruke reći što vrijedi posjetiti. Tako je zapravo angažirana kroz cijelu godinu, a upravo se sprema na put u Međimurje i Mađarsku.

Vjernost gostiju u Villi Adria, ističe Ane, proteže se kroz generacije. Danas joj dolaze i djeca onih koji su kod nje ljetovali prije rata, a u njihovim porukama ponavlja se ista rečenica, kako ih je lijepo dočekala.

‘Ili radi ili butigu zatvori‘

Što se tiče same lokacije, Ane objašnjava da su Mlini tiho, mirno i lijepo uređeno mjesto. Od Dubrovnika su udaljeni samo 10 kilometara, što je gostima važno jer gotovo svaki gost Ville Adria barem jedan dan provede u gradu.

- Mlini su ime dobili po brojnim izvorima vode koji su nekad pokretali mlinice, a od cijelog niza do danas je sačuvana jedna. Ljeti lokalni vodič Vedran svakih desetak dana skupi goste i vodi ih u obilazak mjesta od povijesnog značaja. Turistička zajednica cijelo ljeto organizira priredbe, igre za djecu i nastupe folklora – objašnjava Ane.

Za kratke izlete ne treba ići daleko. Plaže u Mlinima i susjednim mjestima toliko su lijepe da na njih dolaze i Dubrovčani, a cijela Župa dubrovačka lako se obiđe pješice ili autom. Petnaestak minuta vožnje dalje je Cavtat, gdje vrijedi posjetiti rodnu kuću slikara Vlaha Bukovca i mauzolej obitelji Račić, djelo Ivana Meštrovića, te prošetati poluotokom Rat. Brodom se mogu posjetiti Elafiti, uz ručak na brodu, ribu i piće, a Lopud nudi i rijetku pješčanu plažu Šunj. Za cjelodnevni izlet Ane preporučuje vinske ceste Pelješca i posjete OPG-ovima, a usput možete stati u Stonu, prošetati zidinama i probati kamenice iz Malostonskog zaljeva.

Povezanost s lokalnom zajednicom, još jedna vrijednost oznake Local Host, kod Ane se vidi i izvan kuće. Pleše u folkloru, ima svoju ekipu boćarica i grupu žena s kojom ide na karnevale. Mnogi bi pomislili kako to sve stigne uz brigu o gostima, ali Ane kaže da se zna organizirati.

- Sinovi me znaju upozoriti: ‘Mama, izmorit ćeš se‘. Ali sve se stigne. Jer, kod nas kažu, ili radi ili butigu zatvori! – zaključuje Ane dok njezina knjiga gostiju i dalje raste te čeka nove poruke.

Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Hrvatske turističke zajednice.