U mojoj familiji skoro svi smo nadareni za jezike, kako domaće, tako i strane. Meni, recimo, nije trebalo dugo da savladam velovaroški pa kad razgovaram s Kraljicom Majkom koja je jedina postojana kano klisurina u svome dijalektu, nekako se osjećam multilingvalno. Recimo, potić. Njoj je to ćikarica.
Onda, ona teškom mukom shvati o čemu govorim kad joj kažem da joj se zavrnuo kolet jer njoj je to kragna. Onda šetemana! Mogu joj čitav tjedan govoriti o šetemani, džaba. Pa gratakaža, pumpafonja...Pumpafonju ne može upamtiti da se ubiješ, možda zato što u njezinom vokabularu uopće nema imenice za onu alatku za odštopati sudoper. Pa škovacera... Mirakul!
Karota i štafeta
S druge strane, moj brat je talentirano prigrlio beogradske izraze, a neke je od tih fora pokupio i moj ...