Rijetko se dogodi da umjetnik Luka Tomac u ovo doba godine – u prosincu – ne otputuje u neku europsku zemlju, ili pak na neki drugi kontinent, ovisno o tome gdje se održava UN-ova godišnja konferencija o klimatskim promjenama.
Kao voditelj Klimatskog programa Zelene akcije, posao mu je sudjelovati na takvim skupovima. Ove godine bio bi otišao u Poljsku da ga u Zagrebu nije zadržala – i za sudjelovanje na konferenciji uputila na korištenje suvremenih komunikacijskih tehnologija – jedna knjiga.
U tisku je, naime, bila njegova najnovija knjiga, četvrta, no posebna u odnosu na sve dosadašnje, nazvana "1°C Rising – Stories from the Front Lines of Climate Change" (1°C rasta – Priče s prvih linija klimatskih promjena).
Dvije životne preokupacije Luke Tomca, umjetnost i klimatski aktivizam, spaja kamera. Sjajne fotografije s njegovih putovanja po svijetu objavljivao je u svojim knjigama, te je izlagao u Hrvatskoj i u više europskih gradova.
Najnovija knjiga Luke Tomca svojevrsni je dokument o klimatskim promjenama, s tri glavne teme: o utjecaju fosilne industrije – "onih koji su uzrokovali probleme" – na lokalno stanovništvo, o utjecaju klimatskih promjena na ljude, te o pojedincima i zajednicama koji su na neki način uspjeli zaštititi svoje okružje.
– Već živimo u svijetu kojemu je temperatura povećana za jedan stupanj. Što to znači, u knjizi se govori u 25 priča ispričanih kroz foto-eseje i intervjue s ljudima iz 20-ak zemalja koji su se, najčešće i ne svojom voljom upleteni, našli na prvoj liniji klimatskih promjena.
Autoru je bila namjera kroz osobne priče humanizirati problem klimatskih promjena. Potraga za takvim pričama vodila ga je od delte rijeke Gangesa u Bangladešu, gdje zbog erodiranja obale uslijed rasta razine mora nestaju cijela sela, preko Nigerije i posjetu području na kojemu narod Ogona živi u teško devastiranom okolišu, s pet tisuća kilometara plovnih tokova u delti Nigera koje je za sobom zagađene ostavila naftna korporacija Shell, pa do balkanskih zemalja, gdje je razgovarao s ljudima koji su ostali bez imovine ili su raseljeni u velikim poplavama prije nekoliko godina, i dalje do Kolumbije, u kojoj se nalazi najveći rudnik ugljena otvorenog tipa na svijetu koji se stalno širi i "jede" okolna sela tjerajući ljude na iseljavanje; kompanije to postižu kršenjem ljudskih prava, nasiljem, preusmjeravanjem potoka, zbog čega lokalno stanovništvo ostaje bez dostupne vode...
U mnogim je zemljama – Bangladešu, Škotskoj, Njemačkoj, Norveškoj... – nailazio na pozitivne priče o zajednicama koje koriste obnovljive izvore energije i o ljudima koji pokušavaju zaštititi prostor na kojemu žive, na primjer o školama u Bangladešu na koje su postavljeni solarni paneli.
– Kako tamo nema električne mreže, djeca su u školu donosila punjive baterije koje su onda nosili kući. To je i tehnička i društvena inovacija – kaže Tomac.
Teško mu je bilo izdvojiti najupečatljiviju priču od svih onih koje su se našle u knjizi, no jedna ipak jest posebna, i to baš prva, od koje je cijeli projekt i krenuo – susret s pripadnicima naroda Penan na Borneu.
– Šumska zajednica Penana s Bornea živi potpuno u skladu sa svim zakonima šume. Fascinirao me je njihov trud da zaštite i šumu i svoj način života. Malezijska vlada krenula je u sječu šuma kako bi sadila palme i proizvodila palmino ulje potrebno Europskoj uniji da zadovolji postotak energetskog udjela biogoriva. Radi njihovih potreba uništen je jedan ekosustav na drugom kraju svijeta. Danas je devastirano četiri petine otoka Bornea, na kojima šume nema više, ali Penani su bagerima blokirali ulaz u njihovu šumu, ne dopuštaju uništenje.
Pet dana koje je, ima tome gotovo osam godina, proveo s Penanima Tomcu je jedno od najdivnijih iskustava u životu.
– Od njih bismo mogli puno naučiti; imaju znanje o održivom životu koje bismo i mi morali iskoristiti. Upravo mi je tada, dok sam boravio među Penanima, i sinula ideja da bilježim kako žive i što rade ljudi s prvih linija obrane od utjecaja prljavih industrija, i od klimatskih promjena, kako se bore protiv ugrožavanja i nestanka jedinstvenih ekosustava.
Krenulo je tako njegovo istraživanje kojemu je rezultat upravo u tiskari; uvodnim tekstovima za svaku od 25 priča koautori su stručnjaci različitih klimatskih i srodnih područja koje je Tomac susretao i intervjuirao – jedan od njih je, na primjer, Goodwin Ojo, vodeći nigerijski stručnjak kad je riječ o zagađenju delte Nigera.
Nije, kaže, htio pisati samo iz svog ugla, nije htio biti posve subjektivan, zato i jest pozvao druge, bolje upućene u lokalne probleme, da budu koautori uvodnih tekstova. To je i razlog zašto je knjiga napisana na engleskom.
Nakon što su svi materijali kompletirani, posloženi, nakon što je Tomac izabrao fotografije – knjiga je bila spremna za objavu. A izdavača zajedno čini gotovo šest stotina ljudi.
Do novca, naime, za tu fazu nastanka knjige Tomac je došao crowdfunding kampanjom. Nije, kao što je uobičajeno, zatražio doniranje novca, "nešto za ništa", nego je pozvao ljude da prednaruče knjigu – i oni su se, zainteresirani za tematiku, odazvali. Na taj je način dobio u uvid i u potražnju za ovakvom vrstom publikacije koju će se moći nabaviti i kad se tiska.
– Stiglo je gotovo 600 prednarudžbi – iz Hrvatske, SAD-a, skandinavskih i balkanskih zemalja. Ovo je, rekao bih, prva faza života knjige kojoj je multimedijalno zamišljena promocija najavljena za početak veljače u Zagrebu. Možda će imati i daljnji život, druga izdanja, prijevode na druge jezike, jer interes postoji, već se pregovara o prijevodu na španjolski, a puno interesa ima i u regiji.
Putovanje kao privilegij
Imao sam privilegij putovati na konferencije UN-ova programa za klimu i druge klimatske skupove. Bila mi je to i jedinstvena prilika da jednostavno nekoliko dana produžim boravak, da ostanem dulje kako bih mogao zabilježiti i ispričati neku lokalnu priču.
Zelena akcija
Luka Tomac godinama je u Zelenoj akciji radio kao volonter; zadnjih sedam godina profesionalno vodi njihov Program za klimu, kojemu je cilj informirati i educirati građane Republike Hrvatske o klimatskim promjenama, a među ciljevima je i provođenje kampanje protiv velikih fosilnih projekata, kao i promocija obnovljivih izvora energije.
– Građani Hrvatske imaju sve više razumijevanja za taj problem. Ne samo što imaju sve više informacija, nego problem osjećaju na vlastitoj koži. Ogroman je postotak zabrinutih, više od devedeset posto, a dobar dio njih spreman je uključiti se u borbu protiv klimatskih promjena. Građani mogu puno učiniti svojim svakodnevnim akcijama, ali ipak moraju od Vlade tražiti angažiraniji način rješavanja problema.
Prema njegovu mišljenju, Vlada RH ne može se pohvaliti da je baš puno učinila: ima pomaka, kaže Tomac – prijedlog nove energetske strategije daje dobar smjer – ali odgađaju se prave akcije, vidljiv je deficit ambicija.
– Nova energetska strategija Hrvatske bazira se na LNG-u, na istraživanju nafte i plina u Jadranu, a u iste se svrhe otvara cijelo područje Dinarida. Moglo bi se reći i da ima neke volje, ali u praksi nas se ostavlja u fosilnom društvu.
Knjiga 'Čuvari'
I raniji Tomčev projekt, koji je rezultirao knjigom "Keepers" (Čuvari), povezuje njegove dvije sklonosti i dva angažmana, kao umjetničkog fotografa i klimatskog aktivista.
Dokumentirao je 25 osobnih priča pojedinaca iz cijele Europe, od Norveške do Cipra, priče ljudi koji su se posvetili (o)čuvanju prirode, naslijeđa, okoliša.
– Čuvari su pojedinci, ponekad cijele zajednice, koji se organiziraju protiv štetnih projekata, uništavanja staništa, ugrožavanja bioraznolikosti. Jedna od priča, recimo, odnosi se na Karmen Chetcuti s Malte, ženu koja je sama skupila, deponirala i čuva cijelu banku sjemena svega što raste na Malti. Slična je priča i iz Hrvatske, gdje je na imanju Gajna kod Slavonskog Broda obitelj Beneš, Irina i Šimo, osnovala svojevrsnu Noinu arku genskog materijala domaćih stočarskih pasmina, kao i sjemena tradicionalnih poljoprivrednih sorti; predstavljen je Bugar koji uklanja otpad s teže dostupnih planinskih područja, volonteri iz Norveške, Engleske, Grčke, Švicarske koji su stali u zaštitu prirode.
Knjiga "Keepers" nastala je nakon što je Luka Tomac pobijedio na natječaju za najbolji prijedlog o tome kako ispričati ovakve motivirajuće i nadahnjujuće priče iz različitih dijelova Europe.