Prijateljice Jelena i Tena ispijale su kavu na splitskom suncu, guštale u ćakuli i slobodnom vremenu, a pratili su ih njihovi ljubimci.
I ništa u ovoj priči ne bi bilo neobično da su Tofi i Gita, kako smo, naime, saznali da se zovu njihovi psi, za to vrijeme odmarali u podnožju, kao što to psi običavaju raditi.
Ali Tofiju i Giti nije bilo do takvog, "nedostatnog" hedonizma. Oni su se željeli maziti i ljubiti i sjediti cijelo vrijeme u krilu vlasnice.
Ni to, dakako, ne bi bilo neobično da je u pitanju pas neke manje sorte, kakve inače viđamo u naručjima vlasnika. Tofi je, što bi se reklo, "kus pasa", ali nedvojbeno i "kus maze".
Od svoje vlasnice nije se odvajao, dok je drugi prijateljici neumorno udjeljivao poljupce.