Kao što je poznato, ja spadam u onu dosadnu sortu žena oko kojih nikad nema drame i koja nema čime zaintrigirati javnost. Kako sam od stoljeća sedmog udata za istog čovika, nemam uvid niti u statistički prosjek drugoga spola. Uzorak mi, brate mili, mizeran! Jedan muž, jedan sin, jedan jedincati posao..., ljuta monotonija. Slabo znam kako muški dišu, kako razmišljaju, razmišljaju li uopće, znaju li, štajaznam, izabrati ženama poklon. Moj ne zna! Ni ćaća mu nije znao, nije ni moj! Sin? On, ruku na srce, još ima vremena da se usavrši i postane najbolji poklonodavatelj s ove strane Drine. Zakoniti, molim lijepo, tog vremena baš i nema.
Mandolinski orkestar
Dakle šta? Uskoro mi ide rođendan, i to okrugli, ne znam bi li slavila ili kukala. Ipak, red je da se jubilej makar obi...