StoryEditor
ŽivotŽIVJELA PRASETINA!

Eda Vujević: Pršut, sir, panceta, pomidori... to mu ne škodi! Jabuke mu dižu cukar! Odlučili smo jesti protivno preporukama. I krenuli u nabavku u Muć...

15. rujna 2021. - 14:00

Otkako je Zakoniti u režimu prehrane koja je, u cilju održavanja stabilne i poželjne količine šećera u krvi, moj raskošni jelovnik sveo na svega desetak jela, oboje smo čeznutljivi spram hrane. On pogotovo.

Mislim, taj moj muž, on nikad nije bio ždero, ali nije da ne voli pojesti. Pokušao je poslušati savjete koji se odnose na obročenje te nekoliko dana jeo pet puta dnevno po principu: jedi malo, jedi fino, ali često. Onda je uvidio da takav režim nikako ne odgovara njegovom osebujnom personalitiju.

– Jebate život – rekao je nakon još jednog mjerenja cukra cukrometrom. – Ovo ne pali!

– Šta ne pali? – upitala sam.

– Pa to... Pet obroka – tužno je zaključio. – Diže mi se cukar!

– I šta ćemo?

– Ništa – presudio je. – Vraćam se na tri obroka i šlus!

Slasne nijanse

Kod šećernih problema, mensečini, tko god ti dade savjet, daje ga iz vlastitog iskustva, a općepoznato je da je princip osobnog iskustva znanost napustila još krajem pretprošlog stoljeća. Međutim, opći savjeti ne vrijede!

Njemu, recimo, jabuke dižu cukar. A smokve ne dižu! Od krušaka mu cukar podivlja, a od bresaka ništa! Ajde ti tu budi pametan...

Stoga smo se priklonili principu osobnog iskustva i jedemo ono što njemu ne diže cukar, makar to bilo protivno i preporukama koje je donio iz specijalističkih ordinacija.

Recimo pršut... I sir... Panceta... Pomidori... To mu ne škodi! Jabuke škode. Doli jabuke! Živjela prasetina! U to ime je odlučio vratiti okuse zavičaja u naš život. Samo, di ćeš naći okuse zavičaja?

– U Muću – objavio je.

– U Muću? – blenula sam. – Pa nisi se u Muću rodio....

– Ma isto ti je to – kazao je. – Drniš, Vrlika, Ključ, Kaočine, Neorić, Unešić, Sratok, Milešina.... Pršut je isti, sve su ostalo nijanse!

– Ali, ljube – rekoh ja oprezno. – Pravi pršut ima brat bratu deset kila. Nemoš doći u Muć i tražiti da ti se nareže deset deka...

– Ma kojih deset deka?! – zine on. – Jesi ti normalna? Deset deka se kupuje u ovih tobožnjih pršutara.

– Kakvih tobožnjih?

– Pa onih šta odu u Mađarsku, kupe tamo šunke, ovdje te šunke zasole, stave ih na brzo propuhivanje i, eto, za dva mjeseca imaš tobože pršut – kazao je on znalački.

– Pravi pršut se suši tri godine. I jest, ima deset kila!

– Pa šta ćemo nas dvoje sa deset kila pršuta, bog te pomogao?! – rekoh ja, a sve mi pljuvačne žlijezde plešu gluvo vrličko kolo i proizvode gricule.

– Tko će to pojesti?

'Ki cukar' kod Jage

On me sažalno pogledao, značajnog izraza lica. Mogla sam i misliti, to već ima plan! A plan se zove Dinko.

Dinko, njegov prijatelj, smislio je kako bi mogli zajednički kupiti jedan pršut popola. Kako Dinko nije narastao u zavičaju gdje rastu drniški pršuti, to je on već sklopio pakt s ovim mojim koji, jelda, znade odabrati pravu robu.

A Dinko znade tipa koji će pršut izrezati. Međutim, mislim se, opet će nam biti puno...

– Bi li vi s nama podijelili neke količine pršuta? – pitam ja Jedinca sutradan, kad je s familijicom došao u nas.

– Tipa kilo, dva?

– Ma šta će nam pršut – neodlučno kaže Jedinac.

– Pršut? – uključio se, međutim, Princ Prijestolonasljednik zainteresirano u raspravu.

– Bakedo, može pršutić!

Štaš, riječ Princa više vrijedi nego Sveto pismo. Zakoniti je nazvao čovika koji znade čovika čiji stric ima tetku koja se zove Jaga, koja ima sina, poštena čovika, koji ima pršut od tri godine, "lani sam u njega kupio jedan, bio je ki cukar, prošaran kako je i red"...

Krenuli mi stoga na put, zanemarivši oznaku "ki cukar", jer to je samo stilska figura koja s ugljikohidratima veze nema. Krenuli smo zorom u Muć, pa ćemo preko Kljaka gdje je mikrolokacija za sir, a potom u Ružić gdje ćemo kupiti pomidore. Ko da će rat, majkemi mile...

U Muću prošišali kuću opisanu kao "potleušica s desne strane, a na livu ruku vidit ćete jedan tamić, tu skrenite desno, pa malo livo, tu ćete vidit jednog velikog pasa koji laje, ali ne bojte se, neće vam ništa, on to nako, bezveze laje".

Onda smo se vratili. Pa opet prošišali.

Onda je on zvao čovika da mu dade broj od čovika, koji ima broj od sina babe Jage.

Onda smo iz trećeg puta konačno pronašli skretanje za doći do velikog pasa parkiranog ispred prizemnice. Koji je zbilja lajao bez veze, ali kako je bio na lancu, nisam ga obadavala.

Nisam se smilovala njegovom pasjem životu jer sam i ja, naime, narasla u području od posebne državne skrbi, gdje se zna da je pasu mjesto na lancu, a ne na lancunu.

Ubod kod 'puceta'

Zakoniti je znalački ubo čačkalicu u neko mjesto kraj pršutnoga "puceta" – to je okrugla kost u prasećem zglobu – pomirisao je i objavio da to je to.

Težina – 11 zarez pet kila! Za tebe, prijatelju, kad si već domaći, računam 11, pola kila gratis.... Ako pršut ne bude valja', vrati ga i dobit ćeš drugi! Jel pošteno? Nega!

Zakoniti je vlastoručno podigao kraljevski primjerak sušenog prasećeg buta, čovik je donio papirnatu vreću zvanu "šaket", ubacili oni to u gepek i ajmo dalje s mačkom u vreći, odnosno pršutom u šaketu. Štacije za sir i pomidore smo našli iz prvog pokušaja te se, nakon kraćeg zadržavanja kod Kraljice Majke, vratili doma, puni ko magacin!

– Šta ćemo osim pršuta za ručak? – pitam ga ja.

– Sir – veli on. – I pome! I masline, dabome.

– Nećemo pršut za predjelo? – pitam ja. – A poslije nešto....

– Ma daj – veli on – Ostavi se turističko-ugostiteljskih fora. Kakvo predjelo te uhvatilo...

Fetica i za desert

Onda smo ručali. Sve po pe-esu. Malo sira, malo pršuta, malo poma, kruva ispod peke ja, on raženo-pirovi. To za predjelo. Onda drugi slijed za glavno jelo. I tako još tri-četiri slijeda.

Onda smo se strovalili na trosjed. A njemu šećer pet zarez osam! Ku'š bolje?

– Jel dišeš? – zapitam ga kad je spremio cukromjer.

– Plitko – odgovara on. – A ti?

– Disanje je precijenjeno – rekoh.

– Bogme – pridigne se on. – Ajmo uzet po jednu feticu za desert. Ošli?

– Da oću li... Daj dvi!

item - id = 1127499
related id = 0 -> 1136269
related id = 1 -> 1136046
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. listopad 2021 00:11