Je li radiš ovu subotu? – glas je moje majke. Iz slušalice. Za nas dvije još vrijedi fiksna linija i osim telefona ne priznajemo ništa drugo kao sredstvo komunikacije, koja je kod nas svakodnevna i poduža. Jedino je aparat evoluirao iz starog crnog, s teškom slušalicom i debelom žicom, do ovog modernog bežičnog. Nijansa. Sve drugo ostalo je isto – čujemo se svaki dan.
– Je li radiš ovu subotu? – mirno ponavlja majka pitanje.
– Ne radim, majko.
– Onda idemo vani – nekako je zvučala rezolutno i odlučno.
– Gdje vani, na pijacu?
– Ma daj, kakva pijaca. Idemo u šoping-centar.
Ma, kud u šoping? A korona?
U šoping-centar? Ona će po šoping-centru šetati u vrijeme korone, a ima, nije ni pristojno reći koliko, više od 80 godina. Istini za volju, nikad nije bez...