Dođe mu da zapjeva kad naleti na olupinu opela!

Zbog izgubljene oklade s tenorom Stefanom Kokoškovim, njegov prijatelj, kolega i kum, operni pjevač Ivica Čikeš, inače strastveni ljubitelj motora i novih automobila, jednom je za ekipu morao platiti pečeno janje. Bas Čikeš je nacionalni operni prvak, ali kada su vozila u pitanju, posebice ona starija od 30 godina, tada je majstor znanja prijatelj mu Stefko. Dakle, Stefan, nezavršeni student medicine, nesuđeni psihijatar, nekadašnji vlasnik vrlo uspješnog pogona za proizvodnju tjestenine, okladio se s Čikešom kako kovanica od pet kuna okrenuta na nož i postavljena na kontrolnu ploču njegova mercedesa 280 S, oldtajmera iz 1978., neće skliznuti ni za vrijeme rada motora. Čikeš je tvrdio kako Stefanova starina ima i drhtave staračke mote, nesigurnost koju ne bi pokazao, primjerice, njegov tadašnji moderni, stabilni BMW. I platio je Čiki pečeno janje.

Stefan nije samo odličan tenor, majstor atmosfere za društvo, izvanredan kuhar, nego i čovjek koji od 17. godine njeguje ljubav prema oldtajmerima. Što stariji, to je Stefanu draži, bez obzira na to u kakvom je stanju. A još ako na oglasniku ili u prolazu naleti na neki marke opel, tada od sreće odmah na licu mjesta može “pasti” i arija “Nessun dorma” iz “Turandota”. Štoviše, da mu ovog trena ponudite na doživotno korištenje stalno najnovije modele neke jake marke, znate što će vam Stefan odgovoriti:

-Zahvalija bi se od srca i odbija dar. Ma, šta bi ja s tim, to me uopće ne zanima. To je šminka, trend, popravlja se na računalo, to ne prede na način kako to rade moji oldtajmeri. A kad nešto voliš, moraš naučit s tim i postupat. I tako sam ja posta meštar od popravke oldtajmera.Ima to i dobrih strana, primjerice kada neko od prijatelja izgrebe vrata, ulupi branik, odere boju. Tada nastupam ja kao “joker zovi” – sa smiješkom će Stefan, čije obiteljsko imanje na Dujmovači čuva četrdesetak oldtimera, u najvećem broju, naravno, marke opel.

U voznom ih je stanju pet, nekoliko njih čeka na početak obnove, a ostali su donori “organa”. Najveći problem s restauracijom ovakvih starih vozila je nedostatak izvornih dijelova, čemu je Stefan doskočio tako da od istog modela kupuje njih nekoliko. Šali se kako njegovom zaslugom u široj okolici vlada totalna oskudica opel recorda model C, proizvedenih od 1966. do 1972. godine. No, zato je u njegovu dvorištu devet takvih. Tu su i tri opel recorda D coupe od 1972. do 1977., te četiri opel olimpije record P2 iz 1961., a, po svemu sudeći, broj će im se pojačavati...

 Tada se koristila drukčija tehnologija, pa imam problema nabaviti puno toga. Zato sve multipliciram, pa mi se zna dogoditi da za neke modele skupljam materijal i po 20 godina. Snalazim se svakako, preko oglasnika, e-baya, preko poznanika. Ne volim prodavati automobile kada ih sredim, ali, evo, popustija sam, pa je opel ascona B automatic otišla u ruke Zvone Kovačića iz klape Iskon. A ovaj ovdje crni mercedes 280 S iz 1976., on je prvo bija kod Ruže Pospiš Baldani, a od nje ga je kupila pjevačica Marija Bubić. Danas kod mene čeka svoje vrijeme obnove. Ja sam inače fan opela koji slučajno vozi mercedese. Tako se nekako dogodilo... – zaključuje Stefan.